Državne škole u potpunosti su muslimanske, dok se sveučilište Al-Azhar, najveće javno sveučilište u zemlji, smatra povijesnim i glavnim središtem islamskih studija, javlja ICC. Kaleb je ispričao kako Kairo ima  oko 23 milijuna stanovnika, od kojih je čak 3,5 milijuna studenata. Primijetio je da mladi sve više koriste internet i društvene mreže kako bi istraživali ideje koje preispituju njihova tradicionalna vjerovanja te ostvarili slobodu mišljenja. Dostupnost mreže omogućuje im usporedbu islama i kršćanstva. Međutim, internet ujedno daje vlastima učinkovito sredstvo za nadzor građana i kazneni progon svih čije se objave proglase povredom zakona o bogohuljenju ili računalnom kriminalu.

Povijesni i demografski okvir

Poput susjednih zemalja Turske, Sirije i Jordana, Egipat je povijesno bio kršćanska zemlja. Prema predaji, kršćanstvo je ovdje započelo svega nekoliko godina nakon Isusova uzašašća, kada je Sveti Marko Evanđelist otputovao u Aleksandriju naviještati evanđelje, što je donijelo obraćenje mnogih duša. Rane kršćanske zajednice razvile su se u tri vjeroispovijesti: Koptsku Pravoslavnu Crkvu, Grčku Pravoslavnu Crkvu i Koptsku Katoličku Crkvu. Pod rimskom vlastima kršćani su se stoljećima suočavali sa teškim progonima, a od 7. stoljeća Egipat se nalazi pod muslimanskom vladavinom. Tijekom stoljeća koptski kršćani, kao i kasniji pripadnici različitih kršćanskih zajednica, podnosili su različite stupnjeve diskriminacije. Unatoč tomu, kršćani i danas čine drugu po veličini vjersku skupinu u Egiptu. Prema podacima organizacije Open Doors International, u Egiptu živi oko 10,18 milijuna kršćana, od kojih su 90 % koptski pravoslavci. Kršćani čine oko 10 % ukupnog stanovništva od 111,2 milijuna ljudi, dok su ostali uglavnom sunitski muslimani. Od svih islamskih zemalja Bliskog istoka, Egipat ima najveću kršćansku populaciju.

Iako ukupno stanovništvo raste, postotak kršćana ostaje stalan. Kaleb primjećuje da sve više mladih preispituje svoju vjeru i istražuje kršćanstvo. No, zbog straha od progona, osobito unutar vlastitih obitelji, obraćenja se najčešće drže u potpunoj tajnosti.

Egipat ima iznimno mlado stanovništvo – prosječna dob je oko 25 godina, a mladi od 18 do 29 godina čine petinu ukupnog stanovništva. Društvo je izrazito podijeljeno na bogatu elitu i siromašne, dok srednji sloj gotovo ne postoji. Elitu čine gotovo isključivo muslimani koji su često „iznad zakona“. Primjera radi, imućne žene ne moraju nositi hidžab, dok je za siromašnije to obveza. Korupcija duboko prožima društveni život, a osobne iskaznice koje sadrže podatak o vjerskoj pripadnosti olakšavaju diskriminaciju pri zapošljavanju.

Siromašniji muslimani uglavnom rade u službama sigurnosti, dok su mogućnosti za kršćane i druge manjine iznimno ograničene. Pripadnici manjih vjerskih skupina na iskaznicama imaju samo crticu (-). Kršćani su najčešće primorani raditi slabije plaćene poslove koje nitko drugi ne želi, poput skupljanja otpada. U Kairu mnogi kršćani žive u četvrti poznatoj kao „Grad smeća“.

Pravni okvir i zbilja progona

Članak 2. egipatskog Ustava navodi da je „sloboda vjerovanja apsolutna“, no ujedno propisuje da je islam državna religija, a šerijatsko pravo temelj zakonodavstva. Članak 64. daje formalni pravni status takozvanim „nebeskim religijama“ (islamu, kršćanstvu i židovstvu) za javno obavljanje obreda i izgradnju bogomolja. Pripadnici drugih skupina nemaju nikakav pravni status.

Iako je prelazak na kršćanstvo prema Ustavu tehnički moguć, u praksi postoje nepremostive birokratske prepreke. Obraćenici se pomno nadziru i često optužuju za bogohuljenje. Promjena vjerske pripadnosti na osobnoj iskaznici nije dopuštena ako se prelazi s islama na drugu vjeru, pa egipatski zakon obraćenike na kršćanstvo zapravo ne priznaje. Prema strožim tumačenjima šerijata, napuštanje islama smatra se otpadništvom, čime nastaje dubok raskorak između ustavnih prava i stvarne primjene zakona.

Progon kršćana odvija se usprkos prividu „vjerske slobode“. Iako je egipatska vlada od 2016. odobrila legalizaciju više od 3 800 ranije izgrađenih ali do tada nelegalnih crkvenih objekata, taj je postupak znatno teži nego za džamije. Koptski aktivisti ističu da odobrenja gradnje ne rješavaju problem svakodnevnog nasilja i diskriminacije: „Nije riječ o zgradama, nego o našoj opstojnosti i slobodi.“

Pod sadašnjim režimom većina progona događa se na lokalnoj razini. Najžešći pritisci zabilježeni su u Gornjem Egiptu, gdje djeluju islamski radikali. U ruralnim sredinama obiteljski i društveni pritisci iznimno su teški. Kaleb je ispričao potresan primjer mladog muslimana koji je na internetu uspoređivao islam i kršćanstvo. Kada je obitelj to saznala, planirala ga je ubiti. Sestra ga je upozorila te je uspio pobjeći na sigurno, no oni su potom ubili nju.

Digitalni nadzor i represija

Ustav iz 2014. pruža mehanizme koji se najčešće koriste za ograničavanje vjerskih sloboda i govora. Kazneni zakon (članak 98f) kažnjava „prezir prema nebeskim religijama“ zatvorom do pet godina. Iako bi zakon trebao štititi sve tri religije, procjenjuje se da se čak 90 % optužbi za bogohuljenje podnosi protiv kršćana.

Osim toga, Zakon o računalnom kriminalu iz 2018. (članak 25.) zabranjuje mreže sadržaje koji „narušavaju obiteljska načela ili vrijednosti egipatskog društva“. Država te vrijednosti tumači kroz konzervativni islamski okvir. Bilo koji musliman koji na internetu postavlja pitanja o vjeri ili uspoređuje islam sa kršćanstvom postaje meta uhićenja.

Posljednjih godina zabilježen je nagli porast uhićenja kršćana:

Augustinos Samaaan, koptski kršćanski učenjak i popularni teolog na YouTubeu sa više od 100 000 pratitelja, osuđen je na pet godina teškog rada zbog poučavanja i obrane kršćanske vjere na mreži, pod optužbom za „zlouporabu društvenih mreža“ i „prezir prema religiji“.

Abdulbaqi Saaed Abdo, kršćanin iz Jemena i otac petero djece koji je u Egiptu boravio kao izbjeglica pod zaštitom UN-a, zatvoren je zbog objavljivanja svojih vjerskih uvjerenja u jednoj grupi na Facebooku. Nakon trogodišnjeg pritvora i snažnog međunarodnog pritiska, pušten je te je napustio zemlju.

Sherif Gaber, 32-godišnji bloger, uhićen je u studenom 2025. i držan u tajnosti gotovo dva mjeseca. Zbog svojih internetskih objava već je ranije u odsutnosti osuđivan na višegodišnje zatvorske kazne.

Samo u razdoblju od šest mjeseci uhićeno je najmanje 29 osoba u dobi od 18 do 50 godina zbog rasprava o vjerskim temama na internetu. Mnogi od njih drže se u pritvoru bez suđenja i izloženi su zlostavljanju.

Poziv na molitvu i solidarnost

Zbog ovakvog stanja međunarodna zajednica sve glasnije protestira. Na listi Open Doors za 2026. Egipat zauzima 42. mjesto među zemljama s najtežim progonima kršćana, dok nadzorna tijela UN-a i SAD-a redovito upozoravaju na sustavna kršenja temeljnih ljudskih prava.

Na temelju iskustva u radu sa studentima, Kaleb vjeruje da će internet nastaviti otvarati oči mnogim mladim muslimanima i voditi ih prema traganju za Istinom. No, istovremeno, mreža vlastima služi kao moćan alat za nadzor i represiju. Dopuštanje gradnje crkvenih zgrada hvale je vrijedno, no ono ne smije biti zamjena za pravu slobodu savjesti i pojedinačnog vjerskog izražavanja.

Ž.I., KT