Prva je to konferencija organizirana u zajedničkoj suradnji sa Vijećem biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), Vijećem predstavnika ortodoksnih crkava u Europskoj uniji (CROCEU) i Konferencijom europskih crkava (CEC).

Okupljene je na početku pozdravila potpredsjednica Europskog parlamenta zadužena upravo za dijalog sa Crkvama Mairead McGuinness koja je podsjetila da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu i ukazala na to da je sirijski narod upravo njihova snažna vjera vodila kroz te najteže trenutke.

György Hölvényi, zastupnik u Europskom parlamentu i supredsjedatelj Radne skupine za međureligijski i međukulturni dijalog EPP-a, podsjetio je na dvadesetogodišnji dijalog koji ta radna skupina promiče a započeo je prvo s pravoslavnom crkvom te potvrdio opredijeljenost EPP-a da problem Sirije dovede u središte europskih politika.

Metropolit Achaia, Athanasios Hatzopoulos u ime triju kršćanskih organizacija (COMECE, CROCEU i CEC) naglasio je kako se stanje u Siriji tiče svih i kako nitko ne bi trebao biti imun na toliku strašnu patnju. Citirao je Sv. Pavla kako se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji velikom postojanošću u nevolji i ljubavi nehinjenoj.

Tijekom prvoga panela kojim je predsjedala zastupnica Marijana Petir govorilo se o humanitarnoj pomoći za sve. Petir je u kratkom uvodu u panel kazala kako je Sirija kolijevka kršćanstva koja je izranjena ratovima i mržnjom, no kako za Siriju sviće novi dan u kojemu imamo odgovornost osigurati siguran povratak sirijskih kršćana njihovim domovina, obnoviti kuće, škole, crkve, bolnice te osigurati da humanitarna pomoć dođe do svih kojima je to potrebno.

Govoreći u prvome panelu Arhimandrit Moses Alkhassi, generalni vikar grčke ortodoksne nadbiskupije Aleppo usredotočio se na trenutnu situaciju svih sirijskih naroda koji dijele goleme teškoće i posljedice rata. Govorio je o patnji kršćana i muslimana u Siriji koji su pretrpjeli ubojstva, progonstva, otmice, uništavanje i pljačku svojih crkava, samostana i imanja. Istaknuo je ogromne probleme na njihovom putu ka oporavku, kao što su ogromna nezaposlenost i inflacija, nedostatak stambenog prostora i nemogućnost obrazovanja, pa čak i nemogućnost obavljanja prikladnog pokopa svojih pokojnika.

Antiohijska grčka pravoslavna patrijaršija pomaže svima, čak i onima koji su ostavljeni usred razrušenih gradova. Mjesna Crkva je svjedok Gospodina za svakog potlačenog Sirijca te im nudi medicinsku pomoć, obrazovanje, ali i novčanu potporu za programe rada i još mnogo toga.

Nadbiskup melkitske grkokatoličke nadbiskupije Furzol Zahle i Bekaa (Libanon) mons. Isaam John Darwish govorio je o kršćanskim izbjeglicama u Libanonu rekavši kako su oni "nevidljivi" međunarodnoj zajednici koja im ne pruža podršku i pomoć, a zbog velikog broja izbjeglica mjesna Crkva, iako potpomognuta papinskom fondacijom Pomoć Crkvi u nevolji, sama jednostavno nije u mogućnosti pružiti dostatnu pomoć.

Jean-Louis De Brouwer iz Glavne uprave za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu, iznio je informacije i mogućnosti vezane uz potrebu humanitarne pomoći u Siriji i povratka izbjeglica napomenuvši da humanitarna pomoć nije ekvivalent političkom rješenju te da se potrebno orijentirati na stabilizaciju i pomirenje. Upitan o dodjeljivanju pomoći izravno crkvama koje pomažu ljudima u nevolji, rekao je da one ne mogu dobiti direktno novac iz EU, ali mogu surađivati s partnerima na terenu koje EU financira (UN i NGO-i) što zastupnica Petir ne smatra zadovoljavajućim rješenjem.

Drugim panelom moderirao je slovenski zastupnik Alojz Peterle, a o obnovi i oporavku u Sirji govorili su vlč. Andrzej Halemba, voditelj projekata za Bliski Istok papinske fondacije Pomoć Crkvi u nevolji, Elsy Wakil u ime Svjetske studentske kršćanske organizacije i Mihaela Matei, službenica Europske službe za vanjsko djelovanje.

Oni su se fokusirali na stvarnost Sirije danas.

Jan Olbrycht, zastupnik u Europskom parlamentu i supredsjedatelj Radne skupine za međureligijski i kulturni dijalog EPP-a, u svojim zaključnim napomenama naglasio je potrebu da europske institucije pažljivije slušaju društvene aktere (kao što su Crkve) i činjenicu da konferencije ove vrste pružaju veliku šansu tim društvenim akterima da se sastanu jedni s drugima i s europskim institucijama i u dijalogu pronađu adekvatna rješenja.

KT