Iako su 2022. poduzeti napori da se zakon kodificira, Saudijska Arabija još uvijek djeluje prema uglavnom nepisanoj verziji šerijatskog zakona, koja tužiteljima i sucima daje izuzetno veliku slobodu tumačenja zakona pri procesuiranju čak i najsitnijih prekršaja. Kraljevska obitelj Al Saud, po kojoj je država dobila ime, pažljivo upravlja pravosudnim sustavom, koristeći ga kao moćno oruđe za gušenje političkih i vjerskih neslaganja, piše persecution.org.

Prema tvrdnjama skupina za ljudska prava u saudijskim sudovima priznanja se ponekad dobivaju mučenjem, a optuženici nemaju pristup pravnom zastupanju tijekom suđenja. Američko povjerenstvo za međunarodnu vjersku slobodu smatra kako nedostatak pisanog kaznenog zakona znači da sudci slobodno izriču kazne prema vlastitoj volji te kako izriču neke od najstrožih kazni na svijetu za zločine poput bogohuljenja.

I bogohuljenje i otpadništvo su zločini prema saudijskom zakonu, a kazne za njihovo kršenje uključuju velike novčane ili duge zatvorske kazne, bičevanje pa čak i smrt. Srećom, kraljevstvo već neko vrijeme ne provodi smrtnu kaznu. Državni zakon o bogohuljenju, u suštini, zabranjuje izražavanje manjinskih vjerskih uvjerenja, dok zabrana otpadništva onemogućava muslimanima prelazak u druge vjere. U kombinaciji s idejom — koja se uči u školama — kako se sva djeca rađaju kao muslimani, ovo ostavlja malo prostora za identifikaciju s bilo kojom drugom vjerom osim islama.

Javno štovanje bilo koje vjere osim islama zabranjeno je u Saudijskoj Arabiji, a vlada pomno nadzire ovo ograničenje, dopuštajući privatna okupljanja samo pod najstrožim uvjetima.

Kao i mnogi autoritarni režimi diljem svijeta, saudijska vlada smatra vjersku slobodu prijetnjom svojoj apsolutnoj moći. Iako je uspjela iskriviti i manipulirati islamom kao alatom države, ne dopušta čak ni muslimanima slobodno prakticiranje svoje vjere te održava Agenciju za provedbu kako bi osigurala da muslimani prakticiraju svoju vjeru na način koji ne ugrožava interese države.

Unatoč dugogodišnjim oblicima pravnog i izvanzakonskog progona u Saudijskoj Arabiji, zemlja je posljednjih godina poduzela brojne visoko profilirane pokušaje da uljepša svoju evidenciju o vjerskim slobodama. Dok se neki napori zaista bave nedostatcima u sustavu — na primjer, uklanjanjem diskriminirajućih sadržaja iz školskih programa — oni obično uključuju hvaljena ažuriranja koja ne rješavaju probleme na sveobuhvatan način.

U drugim slučajevima, pokušaji da se prikažu kao tolerantni i otvoreni za vjersku slobodu odriču se čak i privida bavljenja stvarnim problemima. Tako je, primjerice, vođa zemlje Mohammed bin Salman pozvao Koptsku Crkvu da slavi misu 2018. i ponovno 2023. Iste godine pozvao je izaslanstvo iz Izraela da predvodi službe Sukota u hotelu u Rijadu.

S namjerom da sugeriraju neku vrstu revolucionarnog približavanja, ove prilike za fotografiranje trebale bi istaknuti mnogo očigledniju istinu – da bi te iste vjerske službe bile zabranjene da nisu bile dio propagandne kampanje osmišljene za obmanu vanjskih promatrača.

Izazovi vjerskim slobodama u Saudijskoj Arabiji protežu se desetljećima unatrag i duboko su utkane u sustav koji, iako nepisan, ne može biti promijenjen preko noći. Ipak, iako fotografije i jednokratni javni događaji s pripadnicima drugih vjerskih skupina mogu izgledati kao određeni napredak, oni ne olakšavaju položaj zatvorenika koji i dalje čame u zatvoru zbog izražavanja svoje vjere, niti smanjuju priljev novih zatvorenika koji im se pridružuju za iste „zločine“.

Sa svijetom koji je vezan za kraljevstvo zbog njegovih golemih energetskih rezervi, čini se kako su tvrdnje Saudijske Arabije o reformi pale na previše revnosne uši međunarodne zajednice. Sa svakom promjenom, čini se da kraljevi ulizice brzo proglašavaju novu eru za vjerske slobode i ljudska prava općenito. Stvarnost je mnogo sumornija, a do istinske reforme u Saudijskoj Arabiji pokazalo se teže doći nego što to sugerira dvogodišnja foto-operacija ili ažurirani kurikulum.

M. A., KT