Kršenja zakona u ovom kontekstu sada se klasificiraju kao „kazneno djelo za koje se uhićuje bez naloga“, ono je „nepodložno jamčevini“ te nije moguća nagodba ili „mirenje“ strana. Novi zakon štiti prava i muslimanskih i nemuslimanskih djevojčica, međutim, očekuje se da će posebno zaštititi mlade kršćanke i hinduistkinje od prisilnih brakova. Naime, u mnogim slučajevima u prošlosti, djevojčice iz manjinskih skupina bile su otete, prisilno preobraćene na islam, a zatim udane protiv svoje volje. Prije su otmičari često tvrdili da se djevojčica, nakon što pređe na islam, ne može vratiti svojim nemuslimanskim roditeljima, a prema tumačenjima islamskog prava, brak se smatrao valjanim nakon što ona dosegne pubertet, bez obzira na njezinu dokumentiranu dob.

Na zahtjev Vlade Punjaba, guverner Saleem Haider Khan izdao je, 11. veljače, uredbu prema kojoj sva kaznena djela u ovom kontektsu sudi isključivo Vrhovni sud, a slučajevi moraju biti zaključeni u roku od 90 dana. Prema ovoj uredbi, Zakon o ograničavanju dječjih brakova iz 1929., koji je dob za brak za dječake postavljao na 18 godina, a za djevojčice na 16 godina, bit će ukinut. Ona stupa na snagu odmah u Punjabu, najmnogoljudnijoj pakistanskoj pokrajini, u kojoj živi otprilike 120 milijuna ljudi i gdje se nalazi značajan dio pakistanskog kršćanskog stanovništva.

Ojačati zaštitu djece

Kršćani i druge vjerske manjine godinama zahtijevaju jedinstvenu minimalnu dob za brak od 18 godina. Nadaju se da će novi zakon smanjiti slučajeve prisilnih preobraćenja i prisilnih brakova kršćanskih i hinduističkih djevojaka u pokrajini Punjab. Potaknuli su Skupštinu Punjaba da formalno usvoji uredbu kao zakon kada se ponovno sastane.

Punjab sada ima gotovo identičan zakon kao pokrajina Sindh. Ova reforma također se bavi zabrinjavajućim obrascem u kojem su maloljetne kršćanske i hinduističke djevojke otete iz Sindha i odvedene u Punjab kako bi se zaobišli stroži zakoni o braku u Sindhu. Očekuje se da će nova Uredba zatvoriti ovu međuprovincijsku „rupu“ u zakonu i odvratiti takve prakse.

Nažalost, sama zakonodavna reforma možda neće biti dovoljna. Zabrinjavajući pravosudni trend uočen je u slučajevima kada se djevojke koje pređu na islam izvode pred sud. U nekim slučajevima dokumentacija o dobi je zanemarena, a sudovi se umjesto toga oslanjaju na medicinske procjene, što je potkopalo pravnu zaštitu i omogućavalo otmice pod krinkom zakonitosti.

Upravo zato novi zakon ima za cilj ojačati zaštitu djece, ukloniti diskriminaciju na temelju spola i zaštititi djecu od iskorištavanja i zlostavljanja. Kršenje zakona sada može rezultirati kaznom zatvora do sedam godina i novčanom kaznom od milijun rupija (otprilike 2 700 USD). Matičari koji olakšavaju sklapanje maloljetničkih brakova također se mogu suočiti s posljedicama. Prekršaji se dodatno mogu tretirati kao zlostavljanje i trgovina djecom. Skrbnici koji dopuštaju ili olakšavaju takve brakove mogu biti kažnjeni novčanom kaznom do 500 000 rupija (otprilike 1 300 USD).

Nema pravde ni na sudu

Desetljećima su kršćanske i hinduističke djevojke u Punjabu i Sindhu bile otete, prisilno preobraćene na islam i udane uz pomoć vjerskih predstavnika. Aktivisti za ljudska prava opisuju ovaj obrazac kao oblik seksualnog zlostavljanja, a neke žrtve, navodno, imale su samo 10 godina. Gotovo 1 000 djevojčica iz vjerskih manjina svake je godine u Pakistanu podvrgnuto prisilnom preobraćenju i braku.

U nedavnom slučaju 3. veljače u Lahoreu, glavnom gradu pokrajine Punjab, pakistanski Savezni ustavni sud odbacio je dokumentirane dokaze roditelja o dobi njihove kćeri i dodijelio skrbništvo nad 13-godišnjom kršćanskom djevojčicom Shehryaru Ahmadu, muslimanu koju ima 30 godina, a kojeg je obitelj optužila za otmicu, prisilno preobraćenje i brak s njom. Suci su proglasili brak valjanim. Djevojčica je oteta 29. srpnja 2025.

Pakistan je islamska republika u kojoj vjerske manjine čine otprilike 3% stanovništva i često prijavljuju suočavanje s diskriminacijom i nasiljem. Prema Svjetskoj listi praćenja progona kršćana koju je objavila organizacija Open Doors, Pakistan je osmi među zemljama u kojima se kršćani suočavaju s najtežim progonom.

A. A. Mughal, Ž.I., KT