Human Rights Focus Pakistan (HRFP) izjavio je da su počinitelji 23. veljače koristili zakone o bogohuljenju kao alat za olakšavanje nezakonitog oduzimanja zemljišta i poziva vlasti da osiguraju zaštitu obitelji Masih, sprovedu nepristranu istragu o tom slučaju i privedu odgovorne pravdi.

Nakon nezakonitog zauzimanja kuće i imanja novi su stanari izložili vjerske transparente, kur'anske stihove i slike Medine (svetog islamskog grada) na imanju, očito kako bi spor prikazali kao vjersko pitanje.

Obitelj Masih je vlasnik imovine 70 godina

Sarwar Masih, njegova supruga i brat, koji žive u Gujranwali, četvrtom najvećem gradu u pakistanskoj provinciji Punjab, rekli su HRFP-u da su pod izravnom prijetnjom optužbi za bogohuljenje ako pokušaju vratiti svoju imovinu. Također su izrazili strah da bi svaki pokušaj uklanjanja vjerskih transparenata mogao eskalirati napetosti i ugroziti ne samo njihovu obitelj već i širu kršćansku zajednicu u tom području.

Nadalje, počinitelji su napisali upozorenje u kojem se navodi da će svatko tko pokuša otvoriti vrata biti optužen za „skrnavljenje islamskih sadržaja“, što je pravna kovanica upisana u zakone o blasfemiji…

Svjedoci, uključujući 50-godišnjeg muslimanskog susjeda Muhammada Shahida, rekli su HRFP-u da kršćansku obitelj poznaju od djetinjstva i potvrdili su da im ta imovina pripada dok je istraga HRFP-a otkrila da obitelj Masih živi na imanju više od 70 godina, bez prethodnih pravnih sporova ili sudskih slučajeva povezanih s vlasništvom. Obitelj je opisala prijetnju optužbama za bogohuljenje kao značajnu prepreku u traženju pravde, navodeći prethodne incidente u kojima su kršćanski domovi napadnuti i spaljeni nakon sličnih optužbi.

Naveed Walter, predsjednik HRFP-a, rekao je da slučaj odražava uznemirujući obrazac: „Ovo nije prvi put da otimači zemljišta koriste prijetnje optužbama za bogohuljenje kako bi ušutkali kršćanske obitelji i prisilili ih da napuste svoje domove. U mnogim slučajevima žrtve su napadnute ili ostavljene izolirane, u strahu i prisiljene preseliti se umjesto da traže pravdu.“

Walter je također naveo slične slučajeve u kojima su prijetnje bogohuljenjem eskalirale u lažne optužbe i napade koji proizlaze iz osobnih sporova, imovinskih sukoba i napetosti na radnom mjestu, uključujući incidente poput slučaja medicinskih sestara u Faisalabadu i nasilja u Jaranwali.

Nadalje je izjavio da tijekom nezakonitog zauzimanja imovine Masiha, policijski službenici nisu intervenirali i podnijeli prijave protiv optuženog. „Prevladavajuća klima straha oko optužbi za bogohuljenje često obeshrabruje pravovremeno djelovanje vlasti i članova zajednice“, dodao je Walter.

Policija je često sudionik nepravde

HRFP je istaknuo da pakistanske zakone o bogohuljenju, posebno članke 295-A, 295-B i 295-C pakistanskog Kaznenog zakona, zagovornici ljudskih prava dugo kritiziraju zbog njihove navodne zlouporabe i nesrazmjernog utjecaja na vjerske manjine. Organizacija je pozvala na sveobuhvatne reforme na državnoj razini, uključujući zaštitne mjere protiv lažnih optužbi, mehanizme hitne zaštite za ranjive zajednice i proceduralne reforme kako bi se spriječila zlouporaba zakona.

Inače, zakoni o blasfemiji često se zlorabe za obračun s vjerskim manjinama, posebno kršćanima u Punjabu, najmnogoljudnijoj pakistanskoj pokrajini. Organizacije za ljudska prava ponovno su potvrdile svoju predanost obrani prava marginaliziranih zajednica i pozvale civilno društvo, medije i državne vlasti da osiguraju pravdu i zaštitu za sve građane, bez obzira na uvjerenje ili religiju, u skladu s vizijom pakistanskog osnivača Muhammada Alija Jinnaha.

Ž.I., A. A. Mughal, KT