Predvodnik afganistanske katoličke zajednice čezne za povratkom u tu zemlju


Nakon talibanskog preuzimanja, više nema katoličke zajednice o kojoj bi se moglo govoriti u Afganistanu. Ali oči vlč. Giovannija Scalesea usmjerene su na budućnost, a ne na nedavnu prošlost.

Talijanski svećenik koji je od 2014. vodio misiju „sui iuris“ u Afganistanu nada se da će zemlja na kraju ponovno doći u „normalu“ u kojoj se strano osoblje može vratiti i živjeti vjeru „bez ograničenja“.

Naglasio je kako katolike „ne zanima tko je na vlasti: samo nam ne trebaju zaprjeke u ostvarivanju vjerskih sloboda“.

Kapela u Talijanskom veleposlanstvu

Vlč. Scalese, član barnabita, preuzeo je misiju u Afganistanu od vlč. Giuseppea Morettia, koji ju je vodio otkako je ustanovio papa Ivan Pavao II. 2002. godine.

Moretti je također bio barnabit jer je misija u Afganistanu od 1933. bila povjerena redovničkoj družbi poznatoj i kao Redovni klerici Sv. Pavla.

Ova misija, koja se proteže na cijelu zemlju, smještena je zapravo samo na jednom mjestu: kapeli Gospe od Božanske providnosti, talijanskog veleposlanstva u glavnom gradu Kabulu.

Davne 1919. Italija je od tadašnjeg afganistanskog vladara, Amanullaha Khana, zatražila da izgradi katoličku bogomolju. Složio se jer je želio izraziti zahvalnost Talijanskoj vladi što je te godine prva priznala neovisnost zemlje.

Danas je kapela prazna jer se vlč. Scalese vratio u Italiju nakon što su talibani preuzeli vlast. Stigavši u Rim 25. kolovoza, doveo je sa sobom brojne redovnice misionarke ljubavi i 14 djece s invaliditetom o kojima se one brinu.

Pandemija je snažno utjecala na katolike

U razgovoru za CNA, ocrtao je situaciju u Afganistanu izrazivši nadu u budućnost u kojoj će svi moći uživati slobodu izražavanja.

Rekao je: „Nadam se da se što prije možemo vratiti u normalnu situaciju – što znači mir, stabilnost, sigurnost – i da se, stoga, strano osoblje može vratiti u zemlju i također živjeti svoju vjeru bez ograničenja. Nije nas briga tko je na vlasti: dovoljno je da se vjerskoj slobodi ne postavljaju nikakve zaprjeke.“

Razmišljajući o svojoj ulozi u Afganistanu, vlč. Scalese je kazao da se može opisati misionarom „samo na analogan način“. To je zato što je njegova služba bila ograničena na duhovnu pomoć katolika, od kojih su velika većina bili stranci, dok je u Afganistanu „bilo kakav oblik evangelizacije a priori isključen“.

Sam izraz „misija“ smatra se vrlo osjetljivim u zemlji, iako je napomenuo kako „nitko nikada nije imao problema kada se taj izraz koristio za vojne misije NATO-a ili humanitarne misije Ujedinjenih naroda“.

Rekao je da je prozelitizam „bio isključen od samog početka“, ali u početku se „pastoralna djelatnost stranaca mogla odvijati bez ograničenja“.

No, pandemija koronavirusa imala je snažan utjecaj na lokalnu katoličku zajednicu s obzirom da je kapela Talijanskog veleposlanstva bila prisiljena zatvoriti vrata kada je u samom veleposlanstvu nastupio u lockdown.

„U posljednjih sedam godina postajalo mi je sve teže napuštati Talijansko veleposlanstvo, a vjernicima svoja sjedišta (diplomatska predstavništva i humanitarne i međunarodne organizacije) te ući u zelenu zonu i veleposlanstvo“, rekao je.

„U protekle dvije godine tada su se zbog pandemije mnogi vjernici vratili u svoje zemlje. Veleposlanstvo je bilo podvrgnuto strogom zatvaranju, pa sam nekoliko mjeseci bio prisiljen slaviti misu sam“, dodao je vlč. Giovanni te naglasio: „Tek od listopada 2020. sestre su ponovno mogle doći na nedjeljnu liturgiju. Drugi vjernici imali su priliku sudjelovati u euharistiji samo na Božić i Uskrs.“

Trebat će surađivati s talibanima?

Dolazak Talibana stvorio je još više komplikacija, iako je u početku postojala nada da će se zadržati status quo.

„Kada su talibani preuzeli vlast, tražili su od stranih nevladinih organizacija da ostanu“, prisjetio se Scalese, no mnogi su odlučili otići ili djelovati samo preko lokalnog osoblja.

Napomenuo je da su tri katoličke skupine – Isusovačka služba za izbjeglice, Misionari ljubavi i Pro Bambini di Kabul (Za djecu Kabula) – napustili zemlju „iz razboritih razloga“.

Ovaj svećenik, koji nastavlja pratiti situaciju u Afganistanu, kazao je kako misli da „ako se ispune uvjeti za nastavak aktivnosti, nitko se neće sustezati vratiti“.

Objasnio je da je „do sada za vjersko osoblje jedina mogućnost obavljanja djelatnosti u Afganistanu bila da budu registrirani kao socijalni radnici, unutar nevladine organizacije koju je priznala vlada“. Njihov rad bio je dobro cijenjen.

Talijanski svećenik primijetio je da Ujedinjeni narodi i Europska unija žele ponovno otvoriti svoje urede u Afganistanu za raspodjelu pomoći.

„Osobno vjerujem kako je neizbježno da će se to dogoditi u dogovoru s onima koji su danas na vlasti“, rekao je. „Mislim da nema smisla međunarodno marginalizirati – ili još gore, demonizirati – sadašnju vlast. Ako vi želite pomoći afganistanskom narodu, morate biti spremni surađivati s bilo kim, bez obzira na ideološke razlike koje nas mogu podijeliti.“

Dodao je: „Moj stav je uvijek bio jasan: ne bih napustio zemlju dok je od mog malog stada ostala ijedna jedna ovca. Onda kada je pastoralno osoblje misije radije išlo iz razboritih razloga, više nije bilo razloga da ostanem.“

Odluku će donijeti Sveta Stolica

Vlč. Scalese je odlazak vidio kao neizbježan i zato što je, sa zatvorenim veleposlanstvom i evakuiranim lokalnim suradnicima, „bilo prilično komplicirano ostati na mjestu bez mogućnosti računati na bilo kakvu podršku“.

Stoga ostaje nejasno kada će se moći vratiti u Afganistan.

„Svaka odluka u vezi s mogućim povratkom – mene ili nasljednika – odgovornost je Svete Stolice“, rekao je svećenik te zaključio: „Međutim, znam da Državno tajništvo pomno prati situaciju kako bi se odluka mogla donijeti kada za to dođe vrijeme.“

KT