Parok Anto Bajić u pastoralnom pohodu


Župnik Anto Bajić (1958.) na svom konju Zekanu u pastoralnom pohodu po župi Jelaške. Kažu ljudi da je mogao iz Stojčića do Vareša doći za manje od dva sata. Išao je, doduše, prečacima. Danas se automobilom može isti put prevaliti – istina, okolo cestom – za sat i frtalj. No, nije se baš najahao Zekana. Odmah po dolasku u župu započeo je gradnju nove crkve. Nakon dvije godine župnikovanja (1957.-1959.) osuđen je za protudržavni rad na dvije godine robije. (U to vrijeme je Stepinac u zatvoru!)

Ima jedna anegdota vezano uz gradnju crkve. Vele da je došao Bajić nadbiskupu tražiti dozvolu za gradnju crkve. Pita ga nadbiskup: „Imaš li novac za gradnju?“ Odgovara – „Nemam!“ „Imaš li japiju?“ Odgovara: „Nema“. „Imaš li prijatelje koji će ti pomoći da to napraviš; bar da ti pomognu na početku?“ – Odgovor je bio isti. Na to ga upita nadbiskup: „Pa što onda imaš? S čime ćeš početi gradnju?“ – Bajić će njemu: „Preuzvišeni, imamo čvrstu želju naroda da crkvu napravimo, jer nam crkva treba!“ Na to će mu nadbiskup: „E kad je tako, eto vam dozvole za graditi crkvu“.  

Umro je 1993. godine u Žabljaku u šezdeset i prvoj godini života.

Ilija Orkić