Kao izdavač knjige naveden je dr. sc. Ante Žužul, urednica - Snježana Bakarić Palička, a kao ocjenitelji - književnik Hrvoje Hitrec i prof. dr. sc. Milan Nosić. Sažetci knjige prevedeni su na 11 jezika: armenski, češki, engleski, francuski, hrvatski čakavski, hrvatski kajkavski, njemački, portugalski, ruski, slovački i španjolski.

Knjiga je bogato likovno opremljena i sastoji se od proslova i četiriju poglavlja: 1. Armenija - Hayastan, 2. Kulturna baština, 3. Duhovna baština i 4. Poznati djelatnici armenske kulture i povijesti.

U njoj se mogu naći osnovni podatci o Armeniji, njezinoj Crkvi, tradicijskim običajima, znamenitostima, te uglednim predstavnicima kulture i povijesti. Hrvatski će se čitatelj upoznati s armenskim jezikom i pismom, književnošću, mitologijom, običajima, slikarstvom, knjigotiskanjem, glazbom, filmom, minijaturama, hačkarima (kamenim križevima), a isto tako i s pojedinim poslovicama armenskoga naroda.

U knjizi će se moći pročitati i o hrvatsko-armenskim etnokulturnim i duhovnim vezama. Najveća i možda najdublja duhovna poveznica Hrvata i Armenaca je Sv. Vlaho (sv. Blaž, lat. Sanctus Blasius arm. Surb Barceg), zaštitnik (patron) grada Dubrovnika.

Kongregacija mhitarista, benediktinskih redovnika Armenokatoličke crkve, u svojoj tiskari u Beču objavila je više od 200 hrvatskih knjiga. O armenskom tiskanju hrvatskih knjiga u Beču poseban je tekst u navedenoj knjizi.

U Državnom se arhivu u Dubrovniku čuvaju dvije barokne grafike iz 18. st. koje su povezane s tim armenokatoličkim redom. Ne jednoj od njih prikazan je svetac kako kleči ispred Bogorodice s Kristom, a ispod su stihovi pjesnika Grgura Narekacija (oko 951.- 1003.), crkvenoga naučitelja.

U knjizi se nalazi i nekoliko tekstova o Armencima koji su djelovali u Hrvatskoj gdje su ostavili vidan trag u kulturi i znanosti: Dubrovčanin Đuro Armen Baglivi (1668. - 1707.) je bio medicinski pisac, profesor teoretske medicine na rimskom arhiliceju i liječnik papa Inocenta XII. i Klementa XI.

Među zanimljivostima su i tekstovi o dvama poznatim Armencima koji su nakon Listopadske (Oktobarske) revolucije živjeli i radili u Hrvatskoj. Jedan od njih je prof. ing. Artemije Šahnazarov (1891. - 1973.). Radio je na Tehničkoj visokoj školi (kasnije Tehnički fakultet, potom Strojarsko-brodograđevni fakultet).

Drugi je počasni građanin Biograda na Moru Vagan Melik-Karaganjan (1889. - 1977.), dipl. ing. arhitekture, građevinski poduzetnik i hotelijer koji je sagradio u tom gradu banovinsku bolnicu (1932. - 1933.) i hotel imenom "Ilirija".

Zagrebački Muzej Mimara u zbirci crteža, grafika i minijatura čuva tri sitnoslike iz 1358. god. poznatoga armenskoga sitnoslikara i pisara Zakarija Ahtamarcija, a isto tako i armenski molitveni svitak pahpakan ili hmail iz 1721. Među zanimljivostima je i riječka zgrada, zvana "Turska kuća" koja je građena u neomaurskom stilu s balkonskim lukovima, biljnim i životinjskim ornamentima, ljudskim likovima i arapskim natpisima, nekoć je bila vlasništvo greciziranoga Armenca Nikolaija Nikolaidesa (1855. - 1933.) i njegove supruge Riječanke Antonije Bartolich Gelletich. Nikolaides (arm. Nikogajos Nikogosjan) bio je dugogodišnji osmanski diplomatski i trgovački predstavnik u Španjolskoj, a od 1898. god. konzul u Rijeci.

Nadamo se da će knjiga izazvati zanimanje u Hrvatskoj te poslužiti daljnjemu upoznavanju, zbližavanju, širenju i produbljivanju etnokulturnih, duhovnih i prijateljskih veza dvaju naroda, hrvatskoga i armenskoga.

Knjigu možete prelistati ovdje.

HKV/ KT