Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Jednom je župniku došao mladi župljanin sa željom da bi htio bolje upoznati Isusa Krista. Ovaj mu je stoga u ruke dao Novi zavjet uz preporuku neka svaki put kada nešto pročita i ne bude mu jasno, dođe i porazgovara sa župnikom. Nakon što je mladić neko vrijeme čitao, došao je i požalio se kako se neke stvari „ponavljaju“ te kazao da je zbunjen jer to nije očekivao. Svećenik mu je objasnio kako Biblija nije „izdiktirana“ Božja riječ i da postoje četiri evanđelja koja – svako iz svoga kuta – oslikavaju osobu i nauk Isusa iz Nazareta, ali da to nije nikakav roman, nego sveti tekst koji za cilj ima p(r)obuditi vjeru i dati „smjernice“ za ispravno moralno postupanje u svakodnevici… Nailazeći očito na slične izazove, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, rodom iz Bjelovara, poznati hrvatski bibličar dr. Rudolf Vimer (1863. – 1933.), u tri je toma, objavljena od 1925. do 1927., napisao knjigu Isus Krist: Život našega Spasitelja. Djelo je doživjelo nekoliko izdanja i priređivano je u različitim oblicima, a o njegovoj ga je stogodišnjici u novom ruhu i duhu predstavila nakladnička kuća Verbum iz Splita.

O kakvoj je literaturi riječ, otkriva se uPopratnoj riječi izdavača koja kaže: „U predgovoru napisanu na Uskrs 1925. Vimer je naglasio da mnogi kršćani poznaju Spasitelja samo 'po nekim crticama što su ih čuli još u školi ili po odlomcima iz evanđelja što se čitaju u crkvi'. Kako bi to promijenio, odlučio je napisati ovo djelo laganim, pučkim stilom, prilagođenim najširem krugu čitatelja te smisao svetih riječi prikazati 'onako kako ga razlažu Crkva i sveti oci'.“ Dakle, ne može se ustvrditi kako je ovo „soft“ literatura, ali pomisliti kako će se čitatelj susresti sa znanstvenom „krutošću“, bilo bi pogrješno. Tomu svjedoči činjenica kako je knjiga tijekom vremena stekla veliku popularnost među Hrvatima.

Nastojeći rekonstruirati Isusov zemaljski život na temelju četiriju evanđelja, bibličar Vimer, koji je osobno išao u Svetu zemlju kako bi iz prve ruke iskusio „miris i okus“ Spasiteljeva biotopa, u svoje je djelo utkao domete tadašnje biblijske znanosti kao i kompatibilnih joj disciplina.

Profesor Rudolf Vimer, koji je službovao i kao rektor Zagrebačkog sveučilišta, knjigu je sazdao od nekoliko dijelova, a osuvremenjeno Verbumovo izdanje, otisnuto na 630 stranica, navodi tri: Skroviti život, Javni život te Muku i slavu.

Središte priče i ujedno uvjerljivo najveći dio jest drugi. On je sazdan od sedam poglavlja: Od Ivanova propovijedanja do prve Pashe; Od prve do druge Pashe; druga godina Isusova javnog djelovanja;  Od treće Pashe do Blagdana sjenica; Od Blagdana sjenica do svetkovine Posvete Hrama; Od svetkovine Posvete Hrama do posljednjega putovanja u Jeruzalem i Od posljednjega putovanja u Jeruzalem do posljednje večere.

Svako pak od pojedinih poglavalja krije mnoštvo naslova koje svoje utemeljenje imaju u evanđeoskom tekstu, s bitnom napomenom da se – kako je spomenuti mladi župljanin prigovorio – ne ponavljaju, tj. dio su priče koja ima svoju kronologiju i poruku. Tako se, recimo, čitatelj može susresti s Isusovom braćom, Jairovom kćeri, Kaanankom, Gluhonijemim, Slijepcem u Betsaidi, Petrovom punicom, Samarijancima, Preljubnicom… kao i različitim događajima poput: Oluje na moru, Rasprave sa Židovima, molitve Očenaša te brojnih prispodoba.

U sve je autor na popularan, a opet znanstveno utemeljen način utkao kulturološko, zemljopisno i povijesno ozračje. Tako, primjerice, tumači zašto se Marija zaručila s Josipom ako je Bogu obećala ostati djevica, te kaže: „Kod Židova je svaka kuća imala određeni dio zemlje pa se strogo pazilo da joj taj ostane, kako ne bi jedni zgrnuli veliki posjed u svoje ruke, a drugi postali prosjaci. Tako je i Blažena Djevica Marija baštinila nešto zemlje pa ju je zakon silio da se zaruči i tako sačuva rodu svoju djedovinu. Javila je dakle Svetom Josipu da će stupiti u brak pod uvjetom da ostane čista, jer je djevičanstvo zavjetovala Bogu. I Sveti Josip pristade

na to“ (str. 16).

Osim toga, prof. Vimer kroz cijeli tekst donosi poruku kršćanske vjere koja se ne suprotstavlja razumu. Tako, recimo, pripovijeda o uskrsnuću i veli: „Nakon uskrsnuća Isus nije jednako boravio uz apostole jer nije više živio kao što žive ljudi na ovoj zemlji. Ukazivao im se od vremena do vremena da vide kako je doista uskrsnuo i da se pomalo priuče kako će ih ostaviti. To je razlog što ne možemo navesti točno vrijeme i mjesto gdje je Isus boravio četrdeset dana nakon uskrsnuća“ (597).

Ovo sadržajem i riječima bogato djelo stoga se preporuča svima koji na „popratan“ način žele upoznati život Isusa Krista, kako bi onda i svoju vjeru u Njega mogli osnažiti.