Bezgranična ljubav u Bogu


Brat Emmanuel iz Taizéa napisao je djelo Neshvaćena ljubav s podnaslovom Onkraj spontanih predodžbi o Bogu, u kojem priopćava najbitnije spoznaje i najuzbudljivija unutarnja otkrića koja je stekao za vrijeme svojeg boravka u samostanu.

Piše: Tina Matić

Knjiga Neshvaćena ljubav izvorno je napisana na francuskom jeziku, a na hrvatski ju je preveo Josip Balabanić. Ovo hrvatsko izdanje na 230 stranica objavila je krajem 2018. nakladna kuća Kršćanska sadašnjost.

Otkloniti sumnje

Želeći dosljedno prenijeti svaku svoju misao koju je stekao živeći samostanskim životom, brat Emmanuel napisao je knjigu bogatu pojašnjenjima različitih situacija i doživljaja, sve s ciljem pokazati ljudima i otkloniti sumnje u Boga ljubavi u današnjem svijetu punom zla, pokušati otkloniti zapreke u traženju smisla ili na putu duhovnog života.

Sve svoje misli satkao je u, osim Uvoda, pet velikih cjelina.

Tako je prva Je li zlo u proturječju s opstojnošću Boga ljubavi poglavlje koje unutar sebe ima devet manjih naslova.

Sljedeće poglavlje je Osjećaj krivnje i potajni strahovi od Boga koje također ima devet podnaslova.

Treća velika cjelina nosi naziv Od udaljena mislostivog prigibanja do ljubavne uzajamnosti, i u sebi sadrži osam podnaslova.

Neshvaćene strane jedne još veće ljubavi četvrto je poglavlje koje donosi 11 manjih cjelina, a posljednje – Epilog božansko-ljudske ljubavi sazdano je od dvaju podnaslova.

Autor se pridružio ekumenskoj zajednici u Taizéu 1989., a to je mjesto visoke kršćanske duhovnosti koje godišnje posjete desetci tisuća mladih iz cijeloga svijeta. Boravak tamo i susret s različitim ljudima, susret s teologijom i psihologijom, u njemu je iznjedrio sve ono što je i zapisao.

Iz iskustva govoreći

U samim ispisanim redcima ove knjige vidi se koliko je važno bilo istraživanje ovoga svećenika i autora. O tome svjedoče i njegovi kolege, a jedan, brat François napisao je predgovor. Malo šire je objasnio i okolnosti nastanka ovog djela. „Brat Emmanuel je pišući ovu knjigu, bio svjestan da ta neshvaćena Božja ljubav prvenstveno mora zračiti iz vjerodostojnosti života, ali je istodobno želio upozoriti na intelektualne zapreke na koje je sam nailazio na svojem životnom putu. To je od njega trajno iziskivalo golem napor. Morao je biti krajnje ozbiljan. Doista, njegovo razmišljanje duboko je obilježeno bliskošću s bratom Rogerom i životom koji je dijelio s braćom“, naveo je brat François.

U jednom dijelu objavljenoga djela Neshvaćena ljubav autor govori o tome kako se Božja svemoć povezuje i sa znakom križa – ne zbog veličanja patnje, nego zbog veličanja bezgranične ljubavi iz koje nitko nije isključen. Govori o ljubavi Božjoj u Isusu Kristu.

„Tu se, konačno, objavljuje jedina božanska svemoć za koju se s pravom može reći da pristaje Bogu koji je ljubav: to je svemoć na čijem se licu prepoznaju crte bezgranične ljubavi koju ništa ne može uništiti, obeshrabriti ni zapriječiti da se neumorno daruje – crte pouzdane ljubavi i ljubavi koja jamči da posljednju riječ neće imati smrt“, autorove su riječi.

Razmišljanja o nekim ljudskim vrijednostima kao što su ljubav, iskrenost, sloboda… obogaćuju čovjeka. Promišljajući o vrlinama, o Bogu kao prijatelju i najvećoj ljubavi, čovjek izgrađuje sebe. Ipak, čovjeku je nekad potrebno podsjećanje na to, a veliki podsjetnik može biti upravo knjiga brata Emmanuela.