Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Knjigu Sveta Margareta Marija i ja napisala je Clémentine Beauvaisizvorno na francuskom jeziku 2021. Za izdanje na hrvatskom jeziku zaslužna je nakladnička kuća Verbum koja je, u prijevodu Jakoba Filića,na206 stranicadjelo tiskala u svibnju 2025.

Predgovor izdanju napisao je rektor svetišta Paray-le-Monial Benoit Guédas.

Ova istinita priča započinje autoričinim opisom djetinjstva; kako je znala da joj je Sv. Margareta Marija „prateta“, ali je ona bila tek „fantomska prisutnost“ u njezinu životu, „nešto između živopisne i blago sramotne pojave“. Kada se upisala na fakultet, otkrila je feministički aktivizam, prosvjedovala je protiv patrijarhalnih institucija bivajući žestoko antiklerikalno nastrojena. Bila je sretna što su se njezini roditelji „uspjeli izvući iz vjerskoga mračnjaštva svojih roditelja“ pa ju nisu krstili. Ipak, snažno je voljela svoju baku koja je iz roda Sv. Margarete Marije kojoj je u tom trenutku 91 godina i polako gubi pamćenje. Također, autorica je blago smekšala svoje stavove, a i trudna je s „ultrakatolikom“, kako je opisala muškarca s kojim je u vezi.

„Da mi je netko u dobi od 20 godina rekao da ću u dobi od 31 oduševljeno reći: 'Oh, da, pronađi mi teologa koji je stručnjak za patnju i spasenje jer me zanima odnos patnje i ljubavi u katoličanstvu!', pojela bih svoju člansku iskaznicu ateističke udruge na fakultetu“ (str. 111)

Clémentine tako započinje svoje istraživanje, ali prvobitno na Wikipediji te otkriva kako bi ovaj put mogao biti dug s obzirom na njezino nepoznavanje kršćanskih termina i literature uopće. Pretražuje internet: „Kako u e-poruci osloviti svećenika?“, pomalo nesigurno pristupajući razgovorima sa svećenicima koji su joj pomogli u otkrivanju svetičina života te onima koji su joj objasnili zašto kršćanstvo nije religija patnje.

U ovom se djelu susreću skeptični pogled autorice i duboka vjera mistične svetice koji čine put na kome Clémentine pokušava razumjeti, ne samo svoju svetu pretkinju, nego i samu sebe. Iako piše o mističnim iskustvima Sv. Margarete, autorica istražuje i njezinu ljudsku stranu, borbe, snagu i ranjivost. Iako nije vjernica, prepoznaje elemente koji ju dotiču.

Autorica ne prepričava jednostavno povijesne činjenice, nego u njih uranja intelektualnom znatiželjom i dubokim pitanjima o prirodi vjere, čudesima, patnji i ljudskoj percepciji božanskog. S iznimnim humorom i iskrenošću opsuje svoj susret s „katoličkim svijetom“, propitkuje logiku vjerskih čuda i dogmi, ali je istodobno fascinirana Marijinom snagom i njezinom predanošću. Prikazuje vjeru kao nešto što može biti i zbunjujuće, ali i duboko nadahnjujuće.

„Ova izazovna i predivno napisana istinita priča potaknut će vas preispitati se sve što ste mislili da znate o pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu, novim očima sagledati život ove velike svetice (kao i svih svetaca uopće) te vam 'posuditi oči' da pogledate kršćane i cijelu Crkvu pogledom onih koji to nisu. Ono što ćete otkriti itekako će vas iznenaditi!“, riječi su nakladnika.

Vizija autorice nije uvjeriti agnostike da postanu vjernici, niti vjernike da postanu agnostici, nego želi izgraditi most razumijevanja. Prema ocjenama, ovo je „topla knjiga koja s humorom oživljuje za ovo naše vrijeme sveticu iz prošlosti“ te ćete „rijetko naći duhovno štivo koje je tako radosno, provokativno i nekonvencionalno“. Gotovo da se čita kao napeti triler, ali koji ima duhovnu dubinu.

Ovo djelo stoga nije samo biografija, nego poziv na dijalog i otvorenost prema drugim pogledima na svijet. Kako je Guédas zapisao u Predgovoru, ovaj neočekivani i zasigurno povijesni susret približava dvije autorice, ali i dva svijeta, a možda i čitatelje koji često žive jedni uz druge, a da rijetko jedni s drugima razgovaraju.  

Sv. Margareta Marija i ja preporuča se svima koji su znatiželjni, otvorena uma i spremni na preispitivanje svojih stavova, bilo da su vjernici koji žele produbiti svoje razumijevanje svetosti, ili skeptici koji traže iskrenu priču o potrazi za smislom.