Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Granice u braku napisali su Henry Cloud i John Townsend originalno na engleskom jeziku 1999., a hrvatsko izdanje objavio je Verbum, u prijevodu Damira Biličića, u kolovozu 2026. Knjiga ima 272 stranice i podijeljena je na četiri dijela.

Autori knjigu otvaraju scenom koju je Townsend sam doživio. Na dvjema večerama sjedio je s dva prijateljska para koji su u braku više od 40 godina, a razlika među njima ga je pogodila. Harold je za stolom supruzi Sarah bacio kupon za desert i zapovjedio joj: „Sarah, desert!“ Sarah se, posramljena pred gostom, naposljetku usprotivila, ali sama je priznala da je to iznimka, te da se rijetko suprotstavi. Drugi par, Frank i Julia, u istoj su situaciji postupili posve drukčije. Kad je Frank primijetio da je supruga umorna, sam je ponudio da gosta odveze u hotel. Julia je kasnije otkrila da nije oduvijek bilo tako. U dvadesetim je godinama morala reći „dosta“ i zamalo su se i razveli, ali ta se borba isplatila.

Iz te usporedbe autori izvlače tezu cijele knjige: ljubav sama nije dovoljna. Treba joj tlo slobode i odgovornosti, jer se u strahu ne može ljubiti, a bez zajedničke odgovornosti jedan nosi previše, a drugi premalo. „Ljubav znači činiti što god možete za bračnoga druga. A postavljanje granica vlastitim karakternim slabostima jedan je od najvećih primjera ljubavi koje možete poduzeti u braku“, zapisali su autori objašnjavajući da se tako postaje osobom s kojom je bolje živjeti. Granica je u tom smislu međa na kojoj se vidi gdje završava jedna osoba, a počinje druga, tko je vlasnik čega i tko za što odgovara. Ilustriraju je primjerima poput Caroline i Joea koji se međusobno dobacuju optužbama ili Stephanie koja je godinama popuštala suprugu u svemu, od izbora ljetovališta do odgađanja vlastita studija, dok se nije izgubila.

Najjasnija poruka autora jest da granica nije nešto što se postavlja drugomu, nego sebi: ne „ne smiješ tako govoriti sa mnom“, nego „ako to učiniš, izići ću iz sobe“.

„Različitost u braku ne bi trebala biti problematična. Štoviše, trebala bi biti prednost. Kada vaš bračni drug ima alternativni pogled u odnosu na vas kad je riječ o odgoju djece ili uređenju doma, to vas obogaćuje. Svijet vam se tako proširio“ (str. 164)

Knjiga je ustrojena tako da čitatelja vodi korak po korak. U prvom dijelu autori objašnjavaju što granica jest, kako se njezini zakoni primjenjuju na brak i kako je postaviti prema samome sebi. Drugi dio posvećuju tomu kako dvoje postaju jedno i kojim vrijednostima na kojima brak počiva: ljubavi prema Bogu i prema supružniku, iskrenosti, vjernosti, suosjećanju i oprostu te svetosti. Treći se bavi sukobima: kako zaštititi brak od trećih osoba, „uljeza“, koje se u njega upliću, kako prepoznati vrste sukoba i kako postupati sa supružnikom koji granice prihvaća, a kako s onim koji im se opire. Posljednji dio upozorava na pogrješnu uporabu granica, a prije svega na iskušenje da se one pretvore u oružje.

Autori od početka ističu kako knjiga nije alat za popravljanje, mijenjanje ili kažnjavanje supružnika jer ako čovjek ne vlada sobom, rješenje nije nadzirati drugoga, nego učiti samokontrolu. U teškim slučajevima, poput ovisnosti ili zlostavljanja, govore i o tjelesnoj udaljenosti, no uvijek kao o krajnjem sredstvu.

Zato se knjiga preporuča svim bračnim parovima koji osjećaju da im nešto nedostaje, ali ne znaju što, onima koji se bore s ozbiljnijim problemima, kao i mladima koji se pripremaju za brak. Autori izričito navode da je pišu i za sretno vjenčane, za one koji su razvedeni i žele izbjeći stare pogrješke, te za samce.