Čovjek koji je za svoje otmičare molio još od prvog dana


"Čudom živ" svjedočanstvo je salezijanca Toma Uzhunnalila koji je bio otet u Jemenu i potom preživio 557 dana u zatočeništvu isilovaca.

Piše: Tina Matić Ilić

 

Knjigu Čudom živ, s podnaslovom 557 dana u rukama isilovaca, objavila je nakladna kuća Salesianau Zagrebu 2019. S talijanskog jezika na hrvatski prevela ju jeSonja Vrca Miholić, i to izdanje ima 176 stranica.

Iz potkontinenta u zemlju jasmina

Velik broj svjetskih medija pisao je u ožujku 2016. o don Tomu kojeg su iz hospicija u Jemenu oteli pripadnici ISIL-a. Salezijanac rodom iz Indije služio je tamo kao misionar, a tog 4. ožujka kada je otet poginule su četiri sestre misionarke ljubavi i još 12 osoba. Upravo njima, koje su ubili teroristi, Uzhunnalil je posvetio knjigu.

Svoje životno svjedočanstvo i život tih 557 dana zatočeništva (na slobodu pušten 12. rujna 2017.) opisao je u knjizi od 11 poglavlja.

U prvom Sve je započelo u mojemu domu svećenik piše o obitelji i o pozivu (svećenstvu) koji nije mogao odbiti.

Drugo poglavlje Prvi koraci u salezijanskom životu govori o tome kako se, odazivajući se pozivu, odvojio od obitelji, o zadatcima s kojima se susretao i naposljetku o tome kako je konačno postao svećenikom.

Treći dio Torba s velikim darovima čitateljima priča o tome što znači biti svećenik u Indiji i o salezijancu koji je pravio kuće za najsiromašnije.

U zemlji jasmina četvrti je dio i oslikava zemlju u koju se zaputio u misije.

Sljedeća cjelina Rat bez kraja opisuje bijeg iz Jemena i jemenski grad Aden.

Šesti dio Napad govori o trenutcima kada su ih napali teroristi.

Sedmo po redu poglavlje donosi priču o onomu što brojne čitatelje najviše i zanima, a to je kako je svećenik izdržao u rukama terorista i taj dio nosi naslov Dani zatočeništva.

Slijedi Moja zahvala tebi, Gospodaru životau kojem je predstavljena Tomova radost koju je osjetio kada je saznao da je s. Sali preživjela napad i iznenađenje kad je shvatio da je propustio Božić.

Sljedeće poglavlje – Slobodan nakon petsto pedeset i sedam danapublici približava napetost koja je vladala u onim trenutcima kada je uslijedilo oslobađanje zatočenika iz Indije.

Povratak kući je naslov koji dovoljno govori za sebe i intenzivno prenosi emocije koje je donijela sloboda.

Posljednja cjelina Dva načina kako živjeti život, zaokružuje, donosi onu osobito važnu misao: a to je oprost. Čovjek koji je sve to preživio pronašao je snagu oprostiti.

Sve je čudo

Jasno je kako život piše čudesne priče i upoznajući priču indijskog salezijanca, ona poznata fraza „Čudni su putevi Gospodnji“ posebno dobiva na značaju. Od tog sasvim običnog čovjeka može se toliko toga naučiti. Unatoč svemu što je proživljavao u rukama otmičara, Uzhunnalil nije gubio vjeru, znao je da je Gospodin uz njega i nije prestajao moliti.

Na vrlo zanimljiv način on prepričava svoje dane. Tako se prisjetio da ga je jedan novinar pitao kako je uspio ostati jak tijekom te kalvarije i onda kada je gledao kako ljudi padaju pod udarcima oružja. „Odgovorio sam jednostavno: 'Gospodin kaže da bez njegove volje ne pada ni dlaka s glave...' U meni je bila ta sigurnost da Isus daje snagu protiv svakog straha“, napisao je.

Kaže kako nije želio biti „politički korektan“, niti se doimati onakvim kakav nije bio – stijena od čovjeka. Bio je, smatra, jednostavno čovjek koji je imao sreće i koji je preživio 557 dana potpune odvojenosti od svijeta.

Tom Uzhunnalil se prisjetio jedne Einsteinove rečenice: „Postoje dva načina kako živjeti život. Jedan je misliti da ništa nije čudo. Drugi je misliti da je sve čudo.“ On je na svojoj koži osjetio kako je drugi dio misli istinit: sve je čudo! To je i misao koja nadahnjuje one koji čitaju svjedočanstvo salezijanca koji je spreman ponovno se vratiti u zemlju jasmina.