ned, 01. siječnja 2023. 14:34
Djelo je plod prvog znanstvenog skupa posvećena ishodima stoljetnog truda poznavatelja stranih jezika, koji su svom narodu Riječ Božju učinili razumljivom, a koji je pod nazivom "Hrvatski prijevodi Biblije" održan 27. i 28. rujna 2018. u Zagrebu.
Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik
Hrvatski prijevodi Biblije djelo je koje su uredili Taras Barščevski, Zrinka Jelaska i Nada Babić, a tiskano je u listopadu 2022. u suizdanju Hrvatskog filološkog društva, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti. Sastoji se od četiriju cjelina u kojima je sadržan 21 rad,i to 29 autora. S obzirom da je znanstveni skup bio interdisciplinaran, to je obilježje i ovoga djela jer je sadržaj objedinio teologe, bibličare, jezikoslovce te istraživače književnosti i kulture.
O prijevodima
Obrađen je tako suvremeni pogled na jezik prijevoda Svetoga pisma Ivana Matije Škarića koji je izlazio u manjim svescima od 1858. do 1861. Raspravljalo se o njihovim temama, jeziku i normama različitih filoloških škola te ih se uspoređivalo s drugim prijevodima. Predstavljeni su i hrvatski biblijski prijevodi koje su objavili protestantski autori ili organizacije, koji su većim dijelom pisani razgovornim jezikom te su doneseni vrijedni podatci o prevoditeljima o kojima do sada nije bilo javnih informacija.
Božo Lujić priložio je rad o još nedovršenom novom hrvatskom prijevodu Biblije na kome sa suradnicima radi godinama, a koji nije pisan biblijskim stilom, nego teži biti razumljiv svima kojima je sadašnji biblijski stil teže shvatljiv.
Vrlo opširno predstavljen je i Novi zavjet pisan kajkavskim književnim jezikom te rasprava o njegovu nastanku, autorstvu i jezičnim obilježjima rukopisa. Tu se nalaze i prijevodi zbirka nedjeljnih i blagdanskih evanđelja i propovijedi, životopisi svetaca, molitvene knjižice i slično koje su namijenjene svećenicima i vjernicima za pastoralnu djelatnost. Spominju se također autori koji su u 19. i 20. stoljeću prevodili dijelove Biblije na gradišćanskohrvatski koji je, zalaganjem prvog biskupa biskupije Željezno, priznat kao liturgijski jezik. Mogu se pronaći i biblijski prijevodi na slovenski te raznolikost pojedinih jezičnih obilježja hrvatskih novozavjetnih protestantskih prijevoda nastalih u drugoj polovici 16. stoljeća. Dubravko Turalija raspravlja o gramatičkim i sintaksnim poteškoćama u četirima uvodnim rečenicama u 30. poglavlju Knjige Izreka, a u djelu se spominju i prevoditelji čiji uradci, iz različitih razloga, nisu objavljeni, ali bi vjerojatno mogli biti korisni.
Sveobuhvatnost građe
Da nije riječ samo o prijevodu, nego je obuhvaćeno jedno cjelokupno polje rada, pokazuju dijelovi koji govore o hrvatskom biblijskom stilu, a u kojima se neki autori posvećuju npr. isključivo odabiru glagolskih leksema. Prikazan je i pokušaj književno-umjetničke i jezične raščlambe teksta Marijinog Veliča te je predstavljena i tema Biblije kao nadahnuće hrvatske drame i kazališta. Jasna Šego napisala je rad o ulozi biblijske priče u odgoju djeteta predškolske dobi, a Jelena Vignjević o biblijskom tekstu u hrvatskim početnicama.
Posljednji rad u knjizi je Imena i skraćenice hrvatskih biblijskih prijevoda autorice Zrinke Jelaske,koji se nalazi u Dodatku te, među ostalim, donosi vrlo pregledan tabelarni abecedni popis imena i skraćenica.
„Ova je knjiga bogat doprinos poznavateljima biblijske i jezične baštine hrvatskoga naroda“, zapisao je u recenziji dr. sc. Anđelo Maly, ali, s obzirom da obuhvaća područja od teologije i filologije do lingvistike, književnosti, kazališne umjetnosti, nacionalne povijesti i dječje pedagogije, ona je pogodna „i za svakoga zaljubljenika koji čezne za izvorima duha, jezika i kulture našeg naroda“. Štivo je vrijedno i pruža uvid u kretanja na polju biblijskih prijevoda na hrvatski jezik, koje se uvijek razvijalo, makar ponekad izvan pozornosti društva.