Izvješće svjedoka progona


Povijesna studija koja donosi dosad nepoznate uvide u položaj vjerskih zajednica, posebno Katoličke Crkve, u Jugoslaviji neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Prema recenzijama, djelo je vrlo znalački i profesionalno napisano

Prema recenzijama, djelo je vrlo znalački i profesionalno napisano

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

Knjigu Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947., s podnaslovom Svjedok procesâ protiv Alojzija Stepinca, Petra Čule, Nikole Bilogrivića i Felixa Niedzielskog priredio je dr. vlč. Bojan Ivešić, a u nakladi Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača iz Mostara, tiskana je 2025.

Na 318 stranica, podijeljenih na tri poglavlja, donesen je dragocjen doprinos razumijevanju turbulentna razdoblja u povijesti ovih prostora.

Sadržaj djela temeljen je na građi Vatikanskog arhiva.

Predgovor potpisuje vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, recenziju dr. vlč. Dubravko Turalija, a Pogovor Danijel Vidović.

Za prijevod triju tekstova s engleskog i jednog s latinskog jezika zaslužan je dr. mons. Mato Zovkić.

Detaljno izvješće

Ivešić studiju započinje kratkim povijesnim pregledom diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Jugoslavije, a zatim donosi kratku biografiju Josepha Patricka Hurleya, regenta Apostolske nuncijature u Jugoslaviji, te upute koje su mu dane prije stupanja na službu, a tiču se političke i vjerske situacije u državi u tom trenutku, stanju duha katolika s obzirom da se bore protiv režima, a i u tijeku je kampanja protiv Crkve, posebice kardinala Alojzija Stepinca.

Dotiče se zatim prve godine diplomatske misije i službenog izvješća: 1946. i 1947. Donosi Hurleyev dolazak i prve dojmove, susret s Titom 8. veljače 1946. kada mu je Broz izložio „problematično“ Stepinčevo djelovanje, a u čemu je Joseph vidio nastojanje „da se makne čvrsti i hrabri Stepinac kako bi se otvorila vrata za nekog plašljivog njegova nasljednika“.

Priložen je potom hrvatski prijevod teksta, odnosno cjelokupno izvješće, dok se u dodatku knjige nalazi engleski izvornik. Izvješće je podijeljeno na pet dijelova. Hurley je prvo pisao o Nuncijaturi – odnosima s Vladom, diplomatskim zborom i hijerarhijom. Zatim je veći dio posvetio progonu Katoličke Crkve. Pisao je tako o službenom stavu Vlade prema Crkvi, izjavi pojedinih komunista te o progonu na djelu. Zabilježio je brojne čine protiv slobode bogoslužja, navodeći tako primjerice kako su u Hercegovini katolici silom izmješteni iz svojih sela, a crkve su im zatvorene, kako agenti OZNA-e nadgledaju one koji idu u crkvu i bilježe njihova imena, kako je uniformiranima zabranjeno ići na misu, kako nedjeljom do podne svi diljem zemlje imaju obvezu rada, sprječavajući tako odlazak na sv. misu. Izvijestio je i o zatvaranju svećenika i biskupa, grubosti u ophođenju prema njima te o tome kako se „lukavo planiraju i obilno šire pothvati za razdvajanje Crkve u Jugoslaviji od Svete Stolice“. Dotiče se i zabrane katoličkog tiska, zastrašivanja redovnica te ubojstva klera.

Dio je posvetio i progonu drugih religijskih skupina te je pisao o izgledima za budućnost.

Nakon tog, Ivešić je obradio Hurleyjevo izvješće u slučaju Stepinca, Čule, Bilogrivića i Niedzielskog.

Podsjetnik na snagu vjere

Ova knjiga vodi čitatelje u osjetljivo razdoblje povijesti te nije njezino puko rekapituliranje, nego podsjetnik na snagu vjere, posebice u režimima koji su sve činili da ju unište. „Prolivena žuč – tako bi se uvjetno mogla nazvati ova gorka knjiga koja povlači paralele ili bolje reći vertikale između dvaju oprečnih svjetova: Svete Stolice i ex. Jugoslavije, Maršala i Stepinca, vrha svjetovne vlasti i dna pritješnjenih laika“, zapisao je Turalija u svojoj recenziji ocijenivši Ivešićevo djelo kao vrlo znalački i profesionalno napisano.

Istaknuo je kako čitatelja neće ostaviti ravnodušnim, „a uz mnoga nova saznanja zapazit će i to da je nadbiskup Stepinac sve do svoje smrti kušao tvrdi mučenički kruh prijezira i gorko klevetničko zelje, da je nesalomivi biskup Čule očevidac teške režimske šake koja nije samo mahala i prijetila, nego udarala i tukla – o čemu svjedoče i izvješća o velečasnom Bilogriviću i laiku Niedzielskom“.

Zato se djelo preporuča svima koji žele dublje razumjeti složenu povijest vjerskih sloboda i otpora na našim prostorima, bilo da su povjesničari, teolozi, studenti ili jednostavno pojedinci zainteresirani za snažne priče o vjeri i izdržljivosti u teškim vremenima.

O autoru

Vlč. Ivešić rođen je 1990. u Zavidovićima. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je u sarajevskoj katedrali 2014. Doktorand je crkvene povijesti, a autor je knjige Nastanak i uporaba vatikanske verzije ′Navodnog Stepinčeva pisma′ iz 1943. s referencijalnim dokumentima.

Od rujna 2024. obavlja službu generalnog tajnika Biskupske konferencije BiH.