Ljubav kao najjači otpor


Filozofska studija koja analizira transformaciju erosa u modernom kapitalizmu, tvrdeći kako je uništenje tradicionalne obitelji i stabilnih veza nužan preduvjet za stvaranje „apsolutnog potrošača“ bez identiteta i korijena.

Djelo staje u obranu ljubavi koja je sposobna reći „zauvijek“ u svijetu koji poznaje samo „odmah“

Djelo staje u obranu ljubavi koja je sposobna reći „zauvijek“ u svijetu koji poznaje samo „odmah“

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

Novi erotski poredak. Pohvala ljubavi i obitelji djelo je talijanskog filozofa Diega Fusara, koje je svjetlo dana ugledalo na talijanskom jeziku 2018. U izdanju Kršćanske sadašnjosti tiskano je na hrvatskom jeziku, u prijevodu Tomislava Kasića, u listopadu 2025. Sadrži 548 stranica koje su podijeljene na šest dijelova: Ono što od erosa ostaje, Moć preokreta ljubavi, Ljubav u doba kapitala, Ekonomsko uništenje obitelji, Novi postobiteljski ljubavni poredak: dženderkracija i Odsutni otac.

Dekonstrukcija identiteta

Autor u knjizi objašnjava tezu da živimo u „novom erotskom poretku“ koji je zapravo sustavno razaranje ljubavi. Tvrdi kako ono što danas nazivamo „ljubavlju“ više nije etički čin, nego puka biološka funkcija ili tržišna transakcija. Eros je sveden na pornografiju i trenutnu konzumaciju, čime gubi svoju moć povezivanja dvoje ljudi u trajnu zajednicu. Jasno je kako kapitalizam želi eros bez opasnosti i bez dubine, pretvarajući ga tako u niz narcisoidnih susreta u kojima se traži samo vlastito zadovoljstvo.

Piše zatim o revolucionarnom potencijalu autentične ljubavi te tvrdi kako ona unosi trajnost u

svijet koji kapitalizam želi učiniti privremenim. Ljubav je otpor jer se temelji na vjernosti i žrtvi, što su koncepti potpuno suprotni logici tržišta koja počiva na stalnoj promjeni i zamjenjivosti roba. Prava ljubav ima moć preokrenuti logiku sustava jer priznaje apsolutnu vrijednost druge osobe, a ne njezinu cijenu.

Nadalje spominje osjećaje objašnjavajući kako kapitalizam zahtijeva da se prema emocijama odnosimo kao prema kapitalu – tražimo maksimalan povrat uz minimalan rizik. Spominje također digitalne platforme i online upoznavanje što je partnere pretvorilo u kataloge proizvoda, a ljubav u „erotski nihilizam“ te se veze raskidaju čim prestanu biti „isplative“. Uništava se i obitelj jer predstavlja posljednju utvrdu koja se opire tržištu zato što u njoj vlada logika darivanja, a ne razmjene. Zato se stvara ekonomski pritisak, odnosno sustav koji niskim plaćama i potrebom za stalnom mobilnošću radnika, fizički i socijalno onemogućuje stvaranje stabilne obiteljske jedinice, pretvarajući ljude u usamljene potrošačke atome.

Filozof Fusaro dotaknuo se i gender ideologije pojašnjavajući kako brisanje razlika između spolova i dekonstrukcija identiteta služe stvaranju „neodređenog subjekta“ (queer) koji nema korijena ni stabilnih veza, a takav subjekt, bez čvrstog identiteta (muškog, ženskog ili obiteljskog), postaje savršen materijal za tržišnu manipulaciju jer mu se svaki identitet može prodati kao modni dodatak ili potrošna roba.

„I zbog toga se ljubav kao dvojno jedinstvo osobnih imena koja teže nečemu vječnom sve više rastvara u seksualnome pankonzumerizmu uniseks i anonimnih atoma, nediferenciranih potrošača koji samo traže vlastito trenutno uživanje u obliku dostupne robe“ (str. 128)

Reetiziranje društva

Još jedan problem koji je Fusaro prepoznao je društvo bez očeva te analizira kako kapitalistički sustav aktivno radi na razbijanju očinske figure i autoriteta, jer oni simboliziraju granicu, zakon i tradiciju; sve ono što usporava neograničeni protok kapitala.

Problem je i moderni feminizam koji je postao saveznik kapitala te se iznajmljuje maternica, komercijalizira rađanje, pretvarajući tako ljudski život u narudžbu. Žrtva za obitelj više ne postoji, nego jača individualistički nagon koji uništava potomstvo radi vlastite slobode.

Autor na kraju otkriva rješenje protiv ovakva sustava, a to je obnova stabilnih veza i povratak „vječnom“ u ljubavi, odnosno reetiziranje društva.

Novi erotski poredak razbija moderni mit o „seksualnom oslobođenju“ te pokazuje kako ono što svijet danas slavi kao slobodu izbora zapravo predstavlja potpunu kapitulaciju pred tržištem. Nudi otpor ideji da su identiteti, spol i obitelj samo društveni konstrukti koji se mogu mijenjati po želji te ukazuje kako nas sustav želi bezoblične i usamljene jer je takvima najlakše vladati. Preporuča se onima koji mogu i žele odbaciti političku korektnost te obnovom obitelji i „zakona oca“ otrgnuti se dugoj noći besmislena trošenja i erotske ravnodušnosti te onima koji žele stati u obranu ljubavi koja je sposobna reći „zauvijek“ u svijetu koji poznaje samo „odmah“.

Protustrujaški filozof

Diego Fusaro (Torino, 1983.) talijanski je profesor filozofije na Institutu viših strateških i političkih studija u Milanu. Voditelj je internetskog projekta Filozofija i njezini heroji i kulturne udruge Interesse Nazionale.

Autor je više djela i stručnih studija te je ocijenjen najkritičnijim protustrujaškim filozofom našeg vremena.