Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo je napisao Ljudevit Anton Maračić, franjevac konventualac i predani povjesničar, a svjetlo dana ugledalo je u svibnju 2021. u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu. Sastoji se od 25 autorovih povijesnih, objavljenih i neobjavljenih, radova koji su podijeljeni u četiri poglavlja.

U prvom dijelu doneseni radovi govore o nebeskim zaštitnicima današnje Hrvatske provincije franjevaca konventualaca te o prekretnicama u povijesti franjevačkoga reda i konventualaca u hrvatskim krajevima. Drugi dio posvećen je njihovu djelovanju u konkretnim gradovima; treći dio baštini koja, kako je naznačeno, obvezuje, te četvrto poglavlje koje se tiče arhivske građe nastale tijekom različitih vizitacija te uvida u stanje samostana diljem domovine.

Sadržaj

U ovoj širokoj lepezi različitih tema koje je autor učinio vrijednim dajući im pozornost,moguće je čitati o analizi podataka iz predaja o dolasku Sv. Franje Asiškog u gradove dalmatinske i istarske obale, kako je došlo do odabira baš toga svetca za zaštitnika Provincije, o kultu Sv. Jeronima te o prvom svetcu s hrvatskih prostora Sv. Nikoli Taveliću.

Od grada do grada – od juga do sjevera prikladan je naslov dijela koji pruža podroban uvid u saznanja o franjevcima konventualcima u Dubrovniku i Trogiru, kao i o vezama istarskih i padovanskih fratara, reformaciji i njezinu utjecaju na te dijelove Hrvatske te o istarskim inkvizitorima i koparskom samostanu. Cjelina završava obradom procesa fra Balda Lupetine koji je zbog svojih uvjerenja tragično skončao.

U nastavku, u dijelu o baštini koja obvezuje, obrađena je građa sačuvana u samostanskim arhivima i arhivima provincije, a spominje se i buđenje glazbenosti uz ranobarokne glazbenike fra Ivana Lukačića i fra Gabriella Pulitija, jednoga vezanog za Dalmaciju, drugoga uz Istru, te o vremenu u kome su živjeli i stvarali. Slijede dragocjeni dodatci o rodu splitske obitelji Andreis i fratrima u Splitu u 17. i prvoj polovici 18. stoljeća, te o obitelji Tartini i fratrima u Piranu, a odjeljak završava pogledom na stoljetni kulturološki mozaik, barem na njegov početak jer ga fratri i danas stvaraju.

Posljednji odjeljak posvećen je obradi arhivske građe, odnosno sadržaja kojim se autor bavio nekoliko godina prije nastanka djela, a koji kazuju o putovanjima vizitatora i neprilikama s kojima su se susretali. Može se čitati o financijskom poslovanju i inventaru samostana, a doneseni su i brojni spisi vrijedni onima koji bi željeli detaljnije proučavati tu problematiku. Na kraju se nalazi i dodatak o istarskim i drugim kroničarima čiji su radovi doprinijeli boljem poznavanju života i djela franjevaca konventualaca u Hrvatskoj.

Za nove generacije

Za ovo vrijedno djelo autor je u Predgovoru napisao kako je dugo dvojio objaviti ga ili ne jer smatra kako tematiku ne poznaje dovoljno, niti je ona nešto na što bi se trebalo obratiti toliko pozornosti, a pogotovo kad "svi znamo da danas ljudi mnogo radije gledaju ili slušaju, negoli što čitaju", ali je ipak odlučio prionuti i uraditi ovaj "visoko vrijedan i potrebit rad" kakvim ga je ocijenila dr. Lovorka Čoralić u svojoj recenziji.

Njegova vrijednost zrcali se u temelju radova, a to je detaljni uvid u historiografske spoznaje i brojnu arhivsku građu. Također, neki radovi su donijeli i izvanredan doprinos ovoj tematici jer čitatelj u njima može pronaći dosad neobjavljene događaje i ljude koji stoje iza njih.

Knjiga je vrijedna pozornosti jer sadrži neistraženo arhivsko blago Provincije koje autor, kako je zapisao, želi učiniti dostupnim novim generacijama. Kako mu je u tome znatno pomoglo poznavanje klasičnog latinskog jezika, njegovu dragocjenost želi prenijeti mladima.