Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

"Ja sam, ne bojte se". Riječi pape Franje o izbjeglicama i migrantima knjiga je koju je 2018. na talijanskom jeziku objavila Libreria Editrice Vaticana – Dikasterij za komunikaciju Svete Stolice, a svjetlo dana na hrvatskom jeziku ugledala je u izdanju Kršćanske sadašnjosti u svibnju 2023. Za prijevod su zaslužni Slavko Antunović i Tomislav Kasić. Sastoji se od 18 govora Svetoga Oca koji su poredani kronološki kako ih je izgovorio. Donesene su Papine poruke i homilije za Svjetski dan selilaca i izbjeglica, ali i siromaha, kao i videoporuka u prigodi 35. obljetnice Centra za izbjeglice u Astalli, obraćanja nacionalnim ravnateljima pastorala za migrante te homilija na euharistijskom slavlju za migrante na petu obljetnicu apostolskog putovanja na Lampedusu.

Ohrabrenje migrantima i izbjeglicama
Već u uvodu, koga potpisuje pater Michael Czerny, SJ, podtajnik Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja Svete Stolice, jasna je misao pape Franje i značenje četiriju glagola utemeljenih na načelima socijalnog nauka Crkve: prihvaćanje, zaštita, promicanje i integriranje.  

Upravo na to tijekom svog pontifikata Papa stalno usmjerava pozornost te je ispravno postupanje prema migrantima i izbjeglicama gotovo temelj njegova učenja. Nije stoga teško pretpostaviti sadržaj ovoga djela jer, kako se i on sam migrantima i izbjeglicama obraća konkretnim mislima, riječima i gestama, poziva i svakoga na promišljanje i gostoprimstvo. Također potiče na zaštitu ljudskog dostojanstva kao nezaobilaznu moralnu dužnost te na milosrđe i solidarnost.

Sveti Otac izražava svoju bol zbog tužnih sudbina ljudi. Tako je, primjerice, u govoru u Lampedusi kazao kako su mu se misli, zbog stalnih vijesti o tragedijama na putovima smrti, neprestano „vraćale poput bolnog trna u srcu“. Također je govorio i o modernom svijetu koji češće pokaže ravnodušnost umjesto milosrđa. „Kultura blagostanja, koja nas usmjerava da mislimo sami na sebe, čini nas neosjetljivima na vapaje drugih, čini da živimo u mjehurima od sapunice koji su lijepi, ali nisu ništa (…) Naviknuli smo se na patnju drugih, ne odnosi se na nas, ne zanima nas, nije naša stvar“, zapisao je Papa iznova moleći za oprost onima koji su postali samodopadni i umrtvljuju svoje srce. Ističe mane modernog čovjeka jer poziva na kršćansko bratstvo i nužnost ljudske međuovisnosti. On i hrabri migrante i izbjeglice da nikada ne izgube nadu da i njih čeka sigurnija budućnosti i da će na svome putu sresti ispruženu ruku i iskusiti toplinu prijateljstva.

Pomoć u naučavanju
Iz godine u godinu Papina „teologija migracija“ poziva čovjeka današnjice na pružanje pomoći, a ohrabruje one koji tu pomoć trebaju jer „Crkva širi svoje ruke kako bi zagrlila sve narode, bez razlike i bez granica, i da navijesti svima kako 'Bog je ljubav' (1 Iv 4,8.16)“. Tako da knjiga može čitatelje podsjetiti na stav Crkve, ali i ohrabriti da budu staloženiji, inkluzivniji i da bratski ljube. Ako bi tko pomislio kako može imati neutralan stav prema ovom svjetskom fenomenu, Sveti Otac podsjeća kako „Isus Krist stalno iščekuje da ga se prepozna u seliocima, izbjeglicama i prognanima, te nas također na taj način poziva dijeliti dobra, katkad se odreći dijela stečenog blagostanja“.

Ova praktična knjiga nudi misli koje Papa upućuje, kako onima koji traže azil, tako i onima koji su, unatoč mogućim strahovima, pozvani zauzeti stav dobrodošlice. Tekstovi mogu služiti kao kateheza o temi koja zahvaća cijeli svijet, sve kontinente, bez iznimke i koja iz dana u dan postaje sve dramatičnije globalno pitanje.