Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Knjiga Prsten Juraja Božidara Marušića prvi je put tiskana 1985., a II. dorađeno izdanje objavila je u kolovozu 2025. nakladnička kuća Kršćanska sadašnjost ubiblioteci Mala knjižnica Kane. Sastoji se od 392 stranice podijeljene u četiri dijela, s Predgovorom koga potpisuje Marin Bašić, prof., dopredsjednik Udruge Prsten iz Podgrade, dok opsežnu biografiju donosi Slavko Kovačić.

Knjiga počinje tamo gdje počinje i sama povijest Poljica – na padinama Mosora, planine koja se izdiže na 1 300 metara i prostire se iznad pučine mora te rijeke Cetine. Autor nas uvodi u taj kraj s ljubavlju i poznavanjem koje može imati samo onaj tko je iz njega izrastao.

Opisuje Poljice do osmanlijskog vremena, bilježeći kako su prvi imenom poznati stanovnici Mosora bili Iliri, potom Rimljani koji su osnovali provinciju Dalmaciju s glavnim gradom Solinom, a oko 614., nakon dolaska Avara i Slavena, nastaje novo naselje – Split.

Autor prati povijest ovoga slobodarskog kraja od prvih dana; od kršćanskog kneza Tomislava i pokrštavanja Poljičana, do Poljičkog statuta, toga jedinstvenog pravnog dokumenta koga su sami Poljičani stvorili i čuvali kao temelj svog slobodarskog poretka. Zakone su stvarali na skupovima u Podgracu, uz potok Ilinac, a crkva Sv. Klementa u Sitnom imala je posebnu ulogu kao mjesto njihova zapisivanja. Istaknuo je kako je svaki katun imao pravo glasa pri biranju velikog kneza, koji je morao biti iz Poljica i koji je jednako odgovarao svima, a taj duh ravnopravnosti i samosvijesti Poljica prožima cijelu knjigu.

Središnji dio knjige je pripovijest utemeljena na provedbi pravnog sustava koji proistječe iz glasovita Poljičkog statuta, a okružena je činjeničnim povijesnim zbivanjem, upotpunjenim pučkom predajom, legendama i tradicijom. Čitatelj ulazi u taj svijet već na prvim stranicama, gdje je opisan susret sa skupinom studenata: geografa, povjesničara, pravnika, ekonomista i etnologa, koji dolaze istraživati Poljica.

Kao osnova pripovijesti uzeta je legenda o Mili Gojsalić, mladoj pastirici i poljičkoj junakinji koja je vlastitim životom platila slobodu svoga kraja u borbi protiv Osmanlija 1530. i pretvorila taj čin u neizbrisiv simbol.

Marušić piše o najboljem guslaru i pjevaču u Poljicima, o slobodom pijanim Poljičanima, o seoskoj školi i učenicima, rastanku s opancima te o „strahu od pričaline“.

„Slavni barjak gordi Mosor vije

Strašnog zmaja oštro koplje bije

Narod složno vlastit zakon sklada

U Poljicim da sam sobom vlada“ (str. 349.)

Prema ocjenama, Prsten je živo i zanimljivo djelo u kome se priča slobodno kreće između prozne crtice, povijesne anegdote i lirske kompozicije, a opisi prirode i krajolika izraženi su vjernim bojama koje mirišu na stvarni predio i na zemlju. Nedjeljko Mihanović nazvao je to „poezijom istine“ – uvjerljivim tonovima gorka i profinjena iskustva, koji toj prozi daju naglasak neposrednosti i prirodne plemenitosti.

Ovom je knjigom trajno sačuvao kulturno-duhovnu baštinu Poljica za buduće naraštaje, kako je zapisao Bašić, te nas Marušićeva ostavština „zove i opominje da ne prepustimo zaboravu svoje korijene i svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet, jer upoznati i sačuvati don Jurinu ostavštinu znači bolje upoznati i sačuvati istinu o samima sebi“.

Preporuča se svim ljubiteljima hrvatske povijesti i kulturnog nasljeđa, ali i onima koji tragaju za pričom o dostojanstvu i slobodi malog naroda koji je znao čuvati svoje.