Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik 

Knjiga Bog u metrou, autora Gilberta le Mouëla, izvorno je objavljena na francuskom jeziku 1973., a svoje prvo izdanje na hrvatskom jeziku doživjela je 1996. Od kolovoza 2024., u izdanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost, dostupno je i četvrto izdanje na hrvatskom. Djelo se, uz Uvod sastoji od 14 poglavlja, odnosno postaja metroa kojim Bog prolazi susrećući različite ljude sa svojim brigama, strahovima, radostima…

Na početku Bog silazi u kaotično i anonimno okruženje metroa Pariza nakon što su ga njegove „specijalne službe“ obavijestile kako „stanje počinje biti ozbiljno“ te su se u istom tjednu dogodila tri neuspjela samoubojstva, četiri pokušaja ubojstva, šest otmica malodobnih, tisuće psovki i kletvi… Ostavlja Petra da osigura privremenu upravu i jednoga petka ulazi u metro. „Čak se i prošvercao i tako vozio bez karte, govoreći sam sebi da mu, na kraju krajeva, to i duguju i da je on ovdje zapravo kod kuće, jer on je Bog, a Bog je posvuda.“ Bog na prvoj postaji drugoga razreda vagona koji je kao parna kupelj, a čiji zrak zaudara na znoj pomiješan s kolonjskom vodom, susreće mladu prodavačicu i bankovnog činovnika. Kako vrijeme i postaje odmiču, brojni ljudi različitih profila ulaze i izlaze iz metroa. Pojedine situacija i žaloste Boga, ali mu smijeh izmamljuje zaljubljeni par jer „volio je zaljubljene“. On stupa i u kontakt s ljudima te je nazočan u trenutku smrti jednog putnika. Liječnici je pomogao prenijeti čovjeka na klupu, a kad im se susretoše pogledi, ta ga žena podsjeti na Mariju, „i taj ga pogled toliko potrese“.

Kako se bližilo podne, „premda je uistinu bio Bog, ništa manje nije bio ni čovjek“, počeo je osjećati glad. Sjeo je na klupu gdje je upoznao beskućnika koji je s njim podijelio malo kruha i salame. Družio se s hipijima na hodnicima izražavajući radost baš poput njih, koristio telefonsku govornicu, susreo svećenika, biskupa, redovnicu, a bio je i na sv. misi.

„Bio je to hašiš. Hipi upita Boga želi li i on 'svoju dozu'. Bog zahvali objašnjavajući da je njegova droga ljubav, ljubav koja ne prestaje i koja čini čovjeka ludo sretnim, vječno sretnim. Hipi pomisli da je 'brat', zacijelo, već obilato uzeo svoju dozu, svoju dozu ljubavi ili nečeg drugog“ (str. 70)

Knjiga na humorističan i promišljen način obrađuje teme vjere, duhovnosti i potragu za Bogom u modernom i često dehumaniziranom svijetu. Misao vodilja je kako Bog nije dalek ili ograničen na sveta mjesta, nego je prisutan i aktivan u srcima „običnih“ ljudi koje susrećemo svakodnevno, čak i na tako običnom mjestu kao što je metro.

Autor pričom poziva na drukčiji pogled na svakodnevicu i otkrivanje Božje prisutnosti u svakom trenutku jer on nije prisutan samo u izvanrednim situacijama, nego usred običnog užurbanog petka. On putuje bez posebnih prepreka, neupadljivo, pa čak i bez karte, što pokazuje kako je blizak ljudima.

Gilbert piše o duhovnosti koja nije apstraktna, nego je usidrena u konkretnoj i, često, teškoj stvarnosti života. Iako se bavi važnim temama, donosi ih blagim i duhovitim tonom što ih čini manje zastrašujućim. Otvara oči čitatelja za skrivenu sakralnost u urbanu pejzažu te će mu pokazati kako slučajni susreti u javnom prijevozu mogu podsjetiti na univerzalnu povezanost i božansku prisutnost u svakoj osobi; kako vrijeme čekanja vlaka može biti prigoda za duhovni rast, a putovanje osim kao način stizanja do cilja može biti duhovni proces.

Knjiga se preporuča svima jer će svakog čitatelja dobro nasmijati, ali i potaknuti na zamjećivanje znakova Božje prisutnosti u usputnim trenutcima patnje, ljepote, ljubaznosti… života uopće.