Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Ozdravljenje duše talijanskog svećenika, bibličara, glazbenika, pedagoga, autora duhovnog štiva don Fabija Rosinija izvorno je objavljeno na talijanskom jeziku 2020., a na hrvatskom svjetlo dana ugledalo je u izdanju nakladničke kuće Verbum. Urednik je Petar Balta, a za prijevod je zaslužan Ivan Nekić.

Knjiga se sastoji od triju djelova u kojima autor piše o dijagnozi, ozdravljenju i očuvanju zdravlja, a Predgovor izdanju napisao je urednik vatikanskog tiskanog dnevnika L'Osservatore Romano Andrea Monda.

Rosini, kojemu je pisanje ovoga djela bilo „velika borba između istine i milosrđa“, svoj put započinje pisanjem o dijagnozi pitajući se i shvaćajući kako ima mnogo različitih bolesti te se može govoriti o fizičkom, duhovnom, afektivnom i brojnim drugim ozdravljenjima. Ipak, jasno je kako su ona sva povezana jer je osoba „jedna“ te joj „neka objedinjavajuća dimenzija“ omogućuje da se ne rasprši. Opisuje tako kako je bio zdrav mladić, inteligentan, ali „nepismen za ljubav“, samim tim i nesretan. No, osjetio se ljubljenim i nastojao odgovoriti na tu ljubav. Zato je zapisao kako je upravo ljubav središte čovjekove egzistencije, riječ koja ima strateško značenje – „stanje zdravlja ljudske ljubavi ključ je slave ili tragedije povijesti (…) Nemamo drugoga problema osim ljubavi. I nemamo drugoga rješenja osim ljubavi“.

Kroz sve etape čudesna ozdravljenja Rosini čitatelje vodi primjerom žene koja je bolovala od krvarenja iz Markova evanđelja jer, kako je primijetio, „ova Žena je čovječanstvo“.

Pita se zatim gdje započinje ozdravljenje te uči čitatelja strpljivosti jer prvo se javljaju simptomi nakon kojih treba krenuti dalje, zatim slijedi suočavanje s dijagnozom, a sve to prati osjećaj straha koji, premda se tako ne čini na prvi pogled, duboko u osobi hrani sedam glavnih grijeha jer „poroci su zapravo strahovi“.

A kako svaka bolest ima okidač, patogeni agens neće nestati dok se on ne iskorijeni, što vrijedi i za duhovni život. „Ljudski strahovi imaju povijest. Naše bojazni imaju osobnu dimenziju, nisu dodijeljene nasumično, povezane su s našom prošlošću“, izričit je autor, ali uz napomenu kako nisu svi strahovi loši. Odgovor koji se nameće je kako nam „treba Osloboditelj“, ali postoje i štetne terapije. Međutim, novi život počinje posredstvom riječi koja ulazi u ljudsko srce, odnosno ozdravljenje se događa „dodirom“.

„Što je ozdravljenje? Je li to odsutnost ograničenja? Ne, to je ponizan odnos prema vlastitim ograničenjima. Ozdraviti znači živjeti u stalnu obrezanju srca i vjerovati u riječ spasenja koja je stigla do našega srca te dotaknuti Krista tamo gdje nam je darovana milost da to možemo učiniti“ (str. 244-245)

Upravo o važnosti dodira pisao je i Monda u Predgovoru ističući kako „tko dotakne ovu knjigu, dodiruje don Fabija (…) Ti je držiš u ruci (knjigu), a on te drži, zahvaća i ne pušta sve do zadnje stranice“. Kako je ocijenio, knjiga je svojevrsna ispovijest u kojoj se Rosini „ogoljuje te tako ogoljuje i čitateljevo srce“.

Probuditi se, ustati i početi živjeti poruka je djela čiji autor poziva: „Ustani, potrči dotaknuti Kristovu haljinu. I živi.“ Ono potiče na imenovanje praznina koje se nalaze u dušama ljudi, a ne da se obeshrabre.

Knjiga Ozdravljenje duše odvest će čitatelja na put koji će mu pokazati kako se ne treba pitati je li ljubljen, nego treba dopustiti da bude ljubljen i prihvatiti da jest ljubljen u svom siromaštvu ljubavi, vjere i vrijednosti čije bi ga bogatstvo otrgnulo strahovima, odnosno grijesima. Stoga se ovaj bestseler preporuča svima jer je „praktičan i iskustvom potvrđen tretman za pročišćenje srca“.