Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Autorica Zdravka Krpina na oko 360 stranica nudi široku lepezu Redova i Družbi – od svima dobro poznatih, poput  benediktinaca koji pripadaju najstarijim kršćanskim redovima, do na ovim prostorima vjerojatno nepoznatih cistercita rođenih 1098. u Francuskoj.

Redovnička karizma

Zanimljivo je da se Leksikon katoličkih muških redova pojavljuje u Godini posvećenog života koju je proglasio papa Franjo, što na ovo djelo baca posebno svjetlo u smislu podsjećanja vjernika na duhovni značaj redovništva. O tome je u predgovoru knjige progovorio urednik Božo Rudež podsjećajući da su askeza i redovništvo važan dio života Crkve – redovnici svojim pozivom pred­stavljaju karizmu, svetost i čežnju za ponovnim dolaskom Krista.

„Crkvi su askeza i redovništvo potrebni kao voda ili svjetlost jer iz njih crpi snagu: usprkos svojoj otvorenosti prema svijetu, ni u jednom se trenutku Crkva ne smije svijetu potpuno predati. Zadatak je redovništva upravo taj: svojim životom uzorno predstavljati odmaknutost od svijeta, koja je kršćanstvu potrebna. U toj odmaknutosti nema neprijateljstva prema svijetu, niti bijega pred njim. Ono je samo prirodna crta kršćanskog samoostvarenja u Crkvi. Upravo stoga je redovništvo neprekidno prisutno u svim vremenima – jer je vazda potrebno. Crkva, u neprekidnoj opasnosti da se u svijetu izgubi, da je svjetovno proguta, ima svoje čuvare ognjišta: redovnike koji je održavaju svojim životom u potpunosti posvećenim Kristu“, istaknuo je Rudež.

Složena građa

Serviti, lazaristi, josipovci, pasionisti, isusovci, pavlini, verbiti… samo su neki od predstavljenih Redova. Krpina je tijekom višegodišnjeg rada na ovom vrijednom pregledu katoličkog muškog redovništva prikupila mnoštvo podataka o njima: njihovim utemeljenjima, povijesnim okolnostima osnutaka i djelovanja, vrstama, osobitostima, pravilima življenja, duhovnosti, znamenitim članovima… Sve je to pretočila u zanimljive, sadržajne i jednostavnim jezikom napisane natuknice.

„Čitavu složenu pastoralnu, teološku, misionarsku i eklezijalnu građu autorica je klasificirala u 274 leksikografske natuknice, prema popisu Papinskog godišnjaka (Annuario Potitificio) koji navodi sve živuće institute i družbe posvećenog života, odnosno one koji danas djeluju u svijetu, ne spominjući ugasle ili one koje pak Sveta Stolica još nije pri­znala“, pojasnio je Božo Rudež u predgovoru knjige dodajući kako je to prvo djelo takve vrste (i ne samo) na hrvatskom jeziku, a svojom preglednošću i sistematičnošću zadovoljava potrebe znanstvene i stručne javnosti, redovničkih zajednica i crkvenih institucija. Prema njegovu mišljenju, vrlo je pristupačno najširoj laičkoj i čitateljskoj publici, a ujedno je to i zahvalna i preporučljiva literatura za odgojno-obrazovne i kulturne ustanove koje se bave ovom tematikom.

Iz pera profesorice
„Iz dugih razgovora s paterom Bonaventurom Dudom i njegovih pisama podrške te sa­vjeta, ohrabrenja i uputa, bezbrojnih knjiga koje sam izlistala i nad kojima sam promišljala u knjižnici pri benediktinskom samostanu uz majku Giovannu Valenziano u srcu rimskog Trasteverea, iz mora knjižara i knjižnica, kopalo se korito ovog djela i navodio u nj sadržaj nebrojenih pritoka. Ovo djelo prvi put na jednom mjestu ujedinjuje sve crkvene redove i družbe priznate od Svete Stolice, a ne samo one postojeće na domaćem, hrvatskom tlu“, istaknula je u uvodnoj riječi leksikona autorica koja je laikinja i profesorica hrvatskog jezika i književnosti s bogatim iskustvom (u školama i na fakultetima u Hrvatskoj i Italiji), a uz to je uredila niz knjiga na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Prema ocjeni recenzenata (akademik Franjo Šanjek, dominikanac; prof. dr. Vladimir Horvat, isusovac; dr. Željko Porobija, teolog), kvalitetan posao uradila je i u ovom leksikonu čija će aktualnost, smatraju oni, dugo potrajati i biti od velike koristi svima što budu htjeli proučavati religioznu prošlost.

Nasljednici duhovnosti

„Vjerski redovi od ranih kršćanskih dana neprekidno su prisutni u crkvenoj, a i u svje­tovnoj povijesti na Zapadu. Oni su nasljednici duhovnosti koja je na Istoku pokrenula prve pustinjake i kršćanske cenobitske družbe, živi centri vjere življene u potpunosti, ali s različitim zadaćama. U velikim ideološkim promjenama i povijesnim gibanjima, koja su mijenjala čitave kulture i civilizacije, vjerski su redovi i matrice iznimnih osobnosti – po svojoj moralnoj čvrstoći, po značenju djela, a najčešće oboje“, istaknuo je u predgovoru urednik knjige.