Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Zbornik naslovljen Dijalogom i suradnjom do svakog čovjeka dobre volje uredila je Silvija Migles, a plod je suradnje Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti. Pisanju rada odazvala su se 52 autora koja su napisala 44 rada, a neki među njima su uz rad napisali i osobnu posvetu prof. Balobanu.

Sadržaj obuhvaća više od 1020 stranica koje se dijele na Predgovor, sedam tematskih cjelina te životopis.  

Najprije su autori promišljali o socijalnom nauku Crkve kao inspiraciji te su pisali o dijalogu kao putu do novog modela oživotvorenja socijalnog nauka u Hrvatskoj, doprinosu prof. Balobana razvijanju svijesti o socijalnoj dimenziji vjere i promjeni mentaliteta u Hrvatskoj, kako se socijalni nauk zanima za prirodu i okoliš, za značenje novca…

Razmatrali su i utjecaj Ivana Pavla II. na kulturne promjene, važnost socijalne etike u teološkoj misli Crkve i demokraciji, odnosno izazovima za kršćansko djelovanje u svijetu. Pozornost je posvećena i konceptu općeg dobra u bioetičkim raspravama u Republici Hrvatskoj te genealogiji sekularne države i njezinoj percepciji u socijalnom nauku Crkve.

Posebna cjelina odvojena je za tumačenje pontifikata pape Franje, odnosno crkvenim reformama za vrijeme njegove službe, značenju slušanja, odjeku enciklike Laudato si' u medijima te je li i kako ovaj Petrov nasljednik utjecao na migracijske politike u Europskoj uniji.

„Kršćanstvo mora biti otvoreno, ne smije biti oslonjeno na svjetovne političke moći u kojima se gaze ljudska prava i dostojanstvo, već je ono kritika koja stalno živi usred svijeta ukazujući mu na njegova zastranjenja.“ (str. 200)

Središnji radovi bave se odnosom kršćanstva i društva. Teme sežu od analize pojmova poput vrijednost, stranac, udovica, sirota, solidarnost i mir, do Isusa i političke vlasti, odnosno politike u Isusovu vremenu i suvremenom kontekstu. Autori su se dotaknuli i odgovornosti vjernika, odnosa etike i gospodarstva te utjecaja medija na oblikovanje društvene svijesti.

Odgovarajući na potrebe vremena, pisali su o crkvenosti koja je na sve većem iskušenju, pastoralu braka i obitelji, pastoralu škole, hospiciju te izazovima dušobrižništva bolesnika i zdravstvenih djelatnika iz perspektive liječnika. Važan dio posvećen je vjeronauku u školi kao prostoru za promicanje ekološke osjetljivosti i socijalne pravde.

Zbornik završava znanstvenim esejima i prikazima koji dokumentiraju rad Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao mjesta dijaloga.

Knjigu zaokružuju iscrpni životopis i bibliografija prof. Balobana, čime se dobiva cjelovit uvid u razvoj socijalne misli na našim prostorima.

Ovo djelo dar je i znak zahvalnog priznanja za sve dobro što je prof. Baloban učinio služeći Katoličkoj Crkvi te općem dobru hrvatskoga društva, kako je zapisala Migles. Tako su autori u svojim radovima obrađivali teme koje su bile dijelom njegovih aktivnosti u akademskoj zajednici.

Teme nisu samo znanstveni podsjetnik nego mogu biti praktično korisne i pokazati kako u pluralističkom svijetu sačuvati ljudsko dostojanstvo i promicati solidarnost.

Može biti korisno teolozima, ali i vjernicima laicima koji su aktivni u javnom, političkom i gospodarskom životu, nudeći im etičke temelje za odgovorno djelovanje i promicanje općeg dobra. Koristit će i znanstvenicima iz područja sociologije, prava i komunikologije jer će u knjizi pronaći vrijedne analize o utjecaju religije na moderne društvene procese i medijsku kulturu.

Na kraju, knjiga je za svakog „čovjeka dobre volje“ koji želi njegovati dijalog i suradnju.