Knjigu, koja ima 95 stranica, izdala je nakladnička kuća Kitabi Mukkades Sirketi (Tursko biblijsko društvo) u Istanbulu, a priredila ju je još 2017. Zajednička komisija Crkava Turske koja se sastoji od predstavnika: Katoličke Crkve, Armenske Apostolske Crkve, Sirsko-Pravoslavne Crkve, Asirske Crkve Istoka, Evangeličke Crkve s drugim protestantskim zajednicama kao i pravoslavnog Ekumenskog carigradskog patrijarhata.

Prvi je to povijesni i jedinstveni svojevrsni ''ekumenski'' kršćanski katekizam. Za područje gdje su se kršćani vjekovima sukobljavali, svađali i međusobno optuživali, što je čak poslužilo osmanlijskim vlastima da ih još više podčine, ovakav zajednički čin izdavanja knjige o kršćanstvu uistinu predstavlja povijesni događaj bez presedana. On može poslužiti i drugim zemljama i krajevima gdje kršćani različitih Crkava i tradicija žive izmiješani i sve više kao manjina u odnosu na druge vjere ili one koji se izjašnjavaju bezvjercima.

Knjiga obuhvaća sve bitne točke

U predgovoru knjige piše: ''Posvećujemo ovu knjigu pokretu za jedinstvo, međusobnoj ljubavi i poštovanju, kao dokaz da su točke koje nas sjedinjuju neusporedivo veće od onih koje nas razdvajaju, i za spomen takvom konstruktivnom dijalogu koji proizlazi iz ljubavi''.

Navodi se nadalje kako su u međusobnoj suradnji otkrili jedni u drugima istinske svjedoke za Krista i osjetili prisutnost Duha ljubavi te odlučili ostaviti po strani povijesna neprijateljstva koja su među njima postojala. Knjiga je nastala jer su različite kršćanske zajednice u Turskoj počele slati prigovore turskim ministarstvima obrazovanja, odgoja i vjerskih pitanja kako različite državne i islamske škole naučavaju iskrivljenu i lažnu sliku kršćanstva. Kao odgovor na to, turska je vlada zamolila kršćanske Crkve i zajednice da izrade i dostave prikladne materijale o osnovama kršćanstva kako bi se unijele ispravke u tekstove i knjige.

Knjiga nije velika, ali u poglavljima obuhvaća sve bitne točke: opći pregled kršćanstva, postojanje i jednost Boga, nauk o Svetom Trojstvu i spasenju, Kristovo uzašašće na nebo i ponovni dolazak, djelovanje Duha Svetoga, uloga i značaj Crkve, uskrsnuće mrtvih, Sveto Pismo i temelji kršćanske etike, kršćanstvo i kultura, ekumenizam.

Povijesna lekcija

Unatoč vrlo teškom položaju svih kršćanskih Crkava i zajednica još u Osmanlijskom Carstvu, a i kasnije u Turskoj, gdje žive kao manjina u ogromnoj većini islamskog stanovništva, kršćani su i sami tijekom povijesti imali razdoblja međusobne netrpeljivosti i sukoba. Još u 4. i 5. stoljeću rasplamsali su se teološko-doktrinalni sukobi među kršćanskim Crkvama upravo na Bliskom Istoku, na području Male Azije koje danas sačinjava teritorij Turske i gdje su održani prvi veliki ekumenski koncili.

Nakon Nicejskog koncila 325. godine odvojila se Crkva Perzije (nekad poznati kao nestorijanci, danas Asirska Crkva Istoka), a nakon Kalcedonskog sabora 451., održan također na području današnje Turske, od opće Crkve su se odvojile tzv. monofizitske Crkve: Sirsko-jakobitska u Siriji, Koptska u Egiptu, Etiopska u Etiopiji, a nešto kasnije i Armenska Apostolska Crkva koja je pokrivala veći dio današnjeg turskog teritorija. Nakon velikog raskola 1054. odvojile su se jedna od druge pravoslavna Crkva (patrijarhati Carigrada, Antiohije, Aleksandrije i Jeruzalema i druge od njih nastale Crkve) i Katolička Crkva (Rimski patrijarhat). Sve su ove istočne Crkve uglavnom s vremenom potpale pod vlast turskoga Osmanlijskoga Carstva, a osobito je kobna bila 1453. kada su Osmanlije osvojili središte kršćanskoga istoka – Carigrad, nekadašnju prijestolnicu Istočnog Rimskoga Carstva – čime je pod muslimane pao i veliki pravoslavni patrijarhat Carigrada i kada je i sama monumentalna katedrala Svete Mudrosti (Aya Sofija) pretvorena u džamiju.

Kršćani su imali određena prava pod Osmanlijama, ali su uvijek bili građani drugoga reda u odnosu na muslimane, a nerijetko je dolazilo i do žestokih progona. Vrhunac progona pod Osmanlijama kršćani su doživjeli tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskog rata kada je stradalo više od 1.5 milijuna Armenaca, Grka i Sirijskih kršćana, što se danas i službeno naziva genocidom. Ipak, na mnogim područjima Turske, premda malobrojne, kršćanske su Crkve i zajednice opstale, a bilo je i doseljenja sa zapada u veliki i prosperitetni grad Istanbul. Tako u današnjoj Turskoj, osobito u Istanbulu, žive malobrojne, ali brojne stare autohtone i nove kršćanske zajednice – i pravoslavni, i katolici i protestanti.

S obzirom da žive u velikoj muslimanskoj većini, razumljivo je da su se s vremenom kršćanske zajednice zbližile, a u novije vrijeme zajedno sudjeluju u ekumenskim pothvatima i zajedničkim projektima, plod čega je i ova knjiga o temeljnoj poruci i učenju kršćanske vjere.

Ako se služite engleskim jezikom knjigu možete naručiti ovdje.

L. Marijan, Ž.I., KT