O svemu tomu u svome zatvorskom dnevniku, koji je otisnut u obliku poticajne knjige Za pet sati ću vidjeti Isusa, progovara Jacques Fesch, ubojica i obraćenik za kojega je pokrenut proces za beatifikaciju.O svemu tomu u svome zatvorskom dnevniku, koji je otisnut u obliku poticajne knjige Za pet sati ću vidjeti Isusa, progovara Jacques Fesch, ubojica i obraćenik za kojega je pokrenut proces za beatifikaciju. Na 217 stranica, knjiga koja je 2017. izišla u izdanju Verbuma, vodi čitatelja u svijet duhovnih borbi JacquesaFescha, čovjeka koji je tijekom pljačke jednoga bankara, ubio policajca te osuđen na smrt giljotinom (u uporabi bila do 1977.). Vodeći zatvorski dnevnik u razdoblju od kolovoza do kraja rujna 1957. kada će biti izvršena kazna, Fesch očituje svoju nutarnju preobrazbu koja mu pomaže da na papir prenese iskustvo molitvenoga i meditativnoga susreta s Bogom.

Bojažljivi čovjek

U knjizi koju je s francuskog prevela Lidija Paris, uredio Petar Balta, a izišla u Verbumovu nizu Svjedočanstva, svojevrstan uvod u dnevnik napravio je francuski redovnik Daniel-Angede Maupeoud'Ableiges. On na jednostavan način, iz kojega progovara očinska ljubav za sve one koji su izgubljeni u ovome svijetu, potiče na otkrivanje nade i put obraćenja. Najprije u kratkim crtama predstavlja povijest Feschova života pri čemu se otkriva jedna ranjena duša koja dolazi iz obitelji rastavljenih roditelja.

Iako je izrastao u mangupa i playboya koji se u dobi od 21 godinu bio oženio sa svojom trudnom djevojkom Pierrette, ali ju ubrzo napustio te s drugom ženom vanbračno dobio sina, ipak ga Daniel-Ange razotkriva kao bojažljivoga čovjeka, u potrazi za istinskom srećom i smislom života. U tom kontekstu knjigu preporuča najprije onima koji su u zatvoru i „poste od slobode“, ali ih nuka na predanje Bogu. „Ti, komu se čini da si nemoćan, da ne možeš ništa učiniti, da su ti ruke vezane, možeš spasiti svijet, možeš spriječiti nuklearni rat! Kada se ti obraćaš Bogu, On je ganut. Više nego kada mu se ja obraćam. Zašto? Zato što tvoja molitva vjerno izvire iz ponora nevolje. Što je dublji ponor, to bolje Bog prepoznaje glas svojega ljubljenoga Sina kada je bio u tamnici u Jeruzalemu“, kaže ovaj duhovnik (str. 44) koji snažno potiče na praštanje kako bi čovjek mogao od svojih grijeha u prošlosti pročistiti pogled za budućnost.

Onima koji traže smisao života

Čitajući potom dnevnik „dobroga razbojnika 20. stoljeća“ kako su Jacquesa nazvali, vidimo da želi svoje iskustvo prenijeti na one koji bi poput njega mogli skrenuti na životne stranputice. Ponajprije misli na svoju kćerku Veronique koju je dobio u braku s Pierrette i kojoj posvećuje svoje pisanje. „Ako na kraju ovih bilježaka postignem da osjetiš što je život, pravi život, život koji počinje u ovom svijetu kako bi procvao tamo gdje je sve u svjetlu, i ako mogneš naslutiti veličinu i cjelinu ljudske duše i nevažnosti onoga što zovemo 'uspjehom na ovoj zemlji', tada ovi redci neće biti uzaludni, a ti ćeš možda jednoga dana, pred Bog zna kojom kušnjom, iz toga primjera koji ti je tako blizu crpiti snagu i hrabrosti za razlučivanje s koje strane dolazi svjetlo“, napisao je Fesch na prvim stranicama svoga dnevnika (str. 68).

Iščitavajući njegove misli, otkrivamo čovjeka dubokog sinovskoga povjerenje prema majci nebeskoj Blaženoj Djevici Mariji, po kojoj želi doći do Isusa. U njegovim mu nastojanjima svojim savjetima i pismima pomažu mnogi, ali na osobit način otac Thomas koji mu je duhovni vođa.

Prema zori koja rudi

U iščekivanju konačne presude pod oštricom giljotine koja će biti na blagdan Sv. Male Terezije 1. listopada, osobitu povezanost njeguje i s ovom sveticom, čiji mu primjeri pomažu u borbi protiv oholosti, putem odgoja za poniznost. Također, susrećemo ga i kao isposnika koji se odupire napastima vježbajući u tjelesnoj uzdržljivosti i svoj duh. S obzirom da intenzivno razmatra i Isusov križni put, daje izvrsno štivo za čitanje tijekom korizme ali i u drugim prigodama. Posljednje riječi koje je napisao su: „Dobro je otići prema zori koja rudi“… čime upućuje na smisao svih ovozemaljskih križeva.

KT