Riječ je o tradicionalnom putovanju koje HKZ Troplet organizira jednom godišnje, a ove je godine bilo posvećeno središnjoj Bosni, prostoru iz kojega izrastaju duboki korijeni hrvatskog naroda, objavljeno je na Tropletovoj mrežnoj stranici.

Zbog želje za što detaljnijim i dubljim proučavanjem vlastitog nasljeđa, putovanje je trajalo dva dana, koja su bila ispunjena vjerom, sjećanjem i spoznajom o vlastitim temeljima.

Polazak je bio iz Mostara u ranim jutarnjim satima, 8. studenog. Prvo odredište bio je franjevački samostan u Gučoj Gori, jedan od simbola Bosne Srebrene. Samostan, koji prkosi zubu vremena i brojnim rušenjima kroz stoljeća, ostaje čvrst svjedok povijesti bosanskohercegovačkih katolika. Utemeljen davne 1425., ovaj kompleks i danas uči nove naraštaje o vjeri, žrtvi i ustrajnosti. Posebnu pažnju privukla je župna crkva sa svojim vitrajima koji pričaju o duhovnosti, ali i o razdobljima stradanja i obnove. Mladi su posjetili i Gučegorski muzej koji čuva nebrojene artefakte i dokumente, trajna svjedočanstva o povijesti.

Sljedeća postaja bila je rodna kuća nobelovca Ive Andrića u Travniku, a zatim crkva u Ovčarevu u kojoj se, prema povijesnim zapisima, Andrić skrivao od tadašnjih vlasti. Danas ta župa i dalje živi te, unatoč teškim demografskim okolnostima, svjedoči o trajnosti vjere i zajedništva.

Zatim se skupina u popodnevnim satima s glavne ceste pješice uputila prema svetištu Gospino Vrilo, a putovanje je nastavljeno prema Katoličkom školskom centru Petar Barbarić.

Tamo su mladi sudjelovali na sv. misi, a zatim je upriličeno predavanje o životu i djelovanju časnog sluge Božjega Petra Barbarića. U kripti ispod zgrade, gdje počivaju njegovi zemni ostatci, održana je i kratka duhovna obnova uz molitvu i glazbu. Mladi su imali priliku za potpuni oprost grijeha, jer su upravo u Jubilarnoj godini bili na posebnom mjestu.

Drugi dan, svetu nedjelju i prohladno jutro u Lašvanskoj dolini, mladi su iskoristili za putovanje u crkvu Svetoga Duha u Novoj Biloj, gdje su sudjelovali na jutarnjem misnom slavlju.

Zatim ih je s kompleksom i njegovom povijesti upoznao župnik fra Velimir Bavrka.

Sljedeća postaja bilo je groblje Prahulje, tiho svetište Domovinskog rata koje priča tužnu, ali i uzvišenu priču o žrtvi, uskrsnuću i vjeri u život vječni.

Na tom mjestu, gdje su pokopani brojni hrvatski branitelji, ali i neidentificirane osobe čije su kosti pronađene kroz godine nakon rata, mladi su odali počast svim poginulima, u tišini i molitvi, paljenjem svijeća.

Uslijedio je posjet spomen-obilježju Pješčara, koje je nedavno oskvrnuto, ali i dalje stoji kao trajni simbol otpora i vjere. Mladima je dobrodošlicu iskazao general HVO-a Ilija Nakić, koji im je govorio o poznatoj koti Hrašće, ključnom mjestu obrane hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini i šire.

Nakon toga, mladi su posjetili spomen-obilježje Križančevo Selo, poznato po tragičnom događaju „Krvavi Badnjak“. Ondje ih je dočekalo pet zapovjednika HVO-a, a njihova djeca čitala su ispovijesti svojih roditelja – svjedočanstva o vjeri i bolnim sjećanjima.

Putovanje je završilo na spomen-obilježju Osmica, posvećenom osmorici viteških anđela koji su 10. lipnja 1993. izgubili život dok su se igrali, u tada po svima sigurnoj zoni, među obiteljskim kućama. Ondje je mlade dočekao Ivan Garić, preživjeli svjedok i brat dvoje poginule djece, koji je i sam tada ranjen, a koji je ispričao svoju dirljivu životnu priču i izrazio nadu kako će „pravda, nakon 32 godine, napokon izaći na vidjelo“.

Posljednja stanica bila je nekropola Maculje, arheološko i duhovno blago.

Na povratku prema Mostaru, mladi su se zaustavljali na mjestima koja svjedoče o obrani hrvatskog naroda i očuvanju ognjišta, učeći da se budućnost gradi na sjećanju i zahvalnosti. Pripovijedano im je kako je povijest učiteljica života, kako ih vjera uči miru i solidarnosti, kako im je dužnost opraštati, ali i nikada ne zaboraviti.

J.M., KT