Otprilike 80% od više od 10,5 milijuna stanovnika Češke Republike tvrdi da nemaju nikakvu vjersku pripadnost. Iako oko trećine Čeha kaže da vjeruje u Boga – u mnogim slučajevima bez povezivanja s određenom denominacijom – samo 9,4% njih se identificira kao katolici. Gotovo četvrtina izjašnjava se kao ateisti, prema istraživanju Pew o europskim vrijednostima iz 2017., što ovu zemlju čini jednom od najsekulariziranijih na kontinentu. Usporedba rezultata popisa stanovništva od 1991. otkriva jasan pad članstva u Crkvi i porast osobnog vjerovanja u Boga bez institucionalne pripadnosti.

„Čudesni dodiri Božje prisutnosti“

Fra Šimon Růžička, OFM, koji je zadužen za franjevačke urbane misije u zemlji, objasnio je za ACI Prensi, kako prenosi CNA, da misionari doživljavaju „čudesne dodire Božje prisutnosti“, koji se odražavaju u „dubokoj žeđi za ljubavlju i stoga za Bogom“.

„Također opažamo kako Bog dotiče srca ljudi, ponekad čak i mnogo prije nego što sretnu jednog od naših misionara“, dodao je.

Za vlč. Daniela Víchu, vikara za pastoralnu skrb Ostravsko-opavske biskupije, evangelizacija onih koji „ne znaju ništa o vjeri“ nije „tako teška“ jer, kako je primijetio, pitanja vjere „obično su im iznenađenje“. „Većina stanovništva izjašnjava se kao ateisti, ali istovremeno, 70% njih kaže da vjeruje u 'nešto', i to je upravo mjesto gdje moramo početi“, istaknuo je te kazao kako se susreće s većim poteškoćama u evangelizaciji onih koji imaju neku predodžbu o kršćanstvu, na primjer, „zbog predavanja iz povijesti ili izvješća o zlostavljanju“ i kako su oni „obično manje prijemčivi“.

Fra Šimon se složio s ovom izjavom naglasivši kako je teže „biti prorok u vlastitom domu“ i u svakodnevnoj misiji, u župama i među prijateljima ili obitelji.

Ateizam, posljedica dubokih povijesnih korijena

Mali broj katolika u zemlji posljedica je nekoliko razloga. Početkom 15. stoljeća, protestantski reformator Jan Hus i naknadna represija njegovih sljedbenika, husita koju je činila Austro-Ugarske, Katoličku su Crkvu u kolektivnom sjećanju povezivali sa stranom moći i nametanjem.

Nadalje, posljedice 40 godina komunističkog progona nakon Drugog svjetskog rata ostavile su „duboke rane u lokalnoj Crkvi“ koje još nisu u potpunosti zacijelile, kako je ocijenila Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji (ACN).

Nakon pada komunizma došlo je do kratkog vjerskog preporoda, iako više kao politička reakcija nego istinsko obraćenje. Od tada, vjerska pripadnost nastavlja opadati, a vjeru u Češkoj Republici danas odlikuje individualna duhovnost bez jakih institucionalnih veza.

Vlč. Vícha je objasnio da je komunizam odigrao značajnu ulogu, ali je „samo dovršio nešto“ što je već bilo duboko ukorijenjeno u češkom društvu. „Četiri stoljeća provedena u sastavu katoličke Austrijske Monarhije potaknula su negativnu predispoziciju prema vjeri“, rekao je te objasnio kako zbog snažnog osjećaja nacionalnog identiteta, češka se nacija distancirala od katoličanstva, koje je predstavljala austrijska vlada.

„S tako raznolikom poviješću, ne čudi da katolici čine manje od 10% stanovništva. Međutim, smatram čudom da je Kristova Crkva uistinu živi organizam, neovisan o svjetovnim silama i ljudskim pogreškama i neuspjesima, često uključujući i naše vlastite“, dodao je fra Šimon.

Vjera češkog naroda

Vlč. Vicha je naglasio kako su Česi „po prirodi skeptični“ i da „prije nego što nešto prihvate kao svoje, moraju razmisliti o sebi“.

To je, kako je rekao, posljedica njihova položaja u srednjoj Europi, gdje su se „izmjenjivale razne škole mišljenja, a nacija je morala sama razmisliti o tomu što je uistinu ispravno. Ako Čeh prihvati neku vjeru, vrlo često je potrebno racionalno opravdati“, dodao je. Također je istaknuo kako vjernici „više nisu opterećeni strahom, kao što je bio slučaj tijekom komunističkog doba. Ako je njihova vjera autentična, ne srame se toga i mogu o tome razgovarati sa svojim vršnjacima.“

Suprotno tomu, ako je to samo „mrtva tradicija“ – kao što se često događa u religioznijim područjima – radije napuštaju svoju vjeru „jer im ona ništa ne nudi. Vrlo su osjetljivi na bilo koji oblik klerikalizma, superiornosti ili dogmatizma“, kazao je vlč. Vícha.

Fra Šimon je istaknuo kako mladi ljudi primaju vjeru od svojih starijih „s otvorenošću i novom kreativnošću“, te iako su ponekad „uronjeni u more zbunjenosti i neizvjesnosti“, „nisu zadovoljni pukim riječima, nego traže i žude za istinskim odnosom s Bogom“.

Izazovi pred ateizmom

Vlč. Vícha je primijetio kako premda je Katolička Crkva manjina u zemlji, ona predstavlja najjaču zajednicu u vjerskoj domeni. „Zbog povijesnog iskustva, ljudi ne traže vjeru unutar kršćanstva. Zato je potrebno da Crkva teži, prije svega, da bude vjerodostojna“, naglasio je.

Fra Šimon je pak identificirao sliku Crkve u svijetu, koja ponekad pokazuje „podijeljenu Crkvu, iscrpljenu materijalnim brigama“, kao jedan od glavnih izazova. Slijedom toga, objasnio je kako je potrebna „živa i duhovna Crkva“, ona koja voli grešnika, ali ne tolerira grijeh. Crkva koja ne sudi, nego potiče i pokazuje put svojim životom i djelima. „Ta Crkva postoji u našoj zemlji i žarko se nadam da će rasti i donositi plodove“, zaključio je fratar.

Povećanje broja krštenja

Oko 300 000 Čeha redovito sudjeluje na nedjeljnoj svetoj misi, što je ekvivalentno trećini onih koji se identificiraju kao katolici. Prošle godine bilo je oko 15 000 krštenja (više od 12% rođenih), a krštenja odraslih dosegla su 7%, što je najveći postotak od 1993.

Vlč. Vícha je potvrdio kako Crkva svjedoči „povećanju broja odraslih koji traže krštenje. Ali sve više vjernika također umire zbog starosti. Stoga ukupan broj i dalje opada, iako broj katekumena raste.“

Fra Šimon je s nadom primijetio kako se posljednjih godina „broj ljudi za koje je ovaj svijet bez Boga izgubio smisao i koji žude za Bogom doista povećao. Ovisi o nama znamo li odgovoriti na tu želju.“ Iz tog razloga iskreno vjeruje „da u budućnosti neće biti pitanje kvantiteta, nego kvaliteta“.

KT