Adventski vijenac kao ekumenski simbol


Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu “Das Rauhe Haus” (“Trošna kuća”) u Hamburgu.

Mladi evangelički pastor, teolog i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. - 1881.) okupio je 1838. siromašnu djecu s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Wichernje danas poznat kao začetnik pokreta Unutarnja ili Kućna misija (njem. Innere Mission), a pokret se odnosio na kršćansku misiju služenja unutar Evangeličke Crkve.

Osim toga, Wichern je prvi izradio adventski vijenac koji se danas koristi i u drugim kršćanskim Crkvama. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je da se u adventu 1838. dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Stavljao je svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje adventa. Svake godine u došašću izvodili su ovaj kratak obred.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Takav vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta.

Kako se za vrijeme molitve na vijenac stavljala i palila po jedna svijeća, taj se trenutak počeo nazivati “pobožnost sa svijećama”. Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenog počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.

Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935. u crkvama su se blagoslivljali adventski vijenci koji su se nosili kućama. Tako je danas adventski vijenac u našim crkvama i domovima ujedno i lijepi simbol ekumenizma koji nas podsjeća na Kristov testament i molitvu: “Da svi budu jedno” (usp. Iv 17,21).

KT