ANKETA: Postoji li još uvijek obiteljska molitva?


Poznat je slogan: „Obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno“. O važnosti zajedničke molitve u obiteljima često se može čuti u Crkvi. No, koliko zbilja današnje hrvatske obitelji zajednički mole?

Nerijetko uzimamo zdravo za gotovo da su naše obitelji „Crkva u malom“. Neke to uistinu jesu. Međutim, mnogo je i onih u kojima se odavno ne moli zajednički. Što svatko iz svoga iskustva može kazati?

Postoji li još uvijek obiteljska molitva?

Postoji li još uvijek obiteljska molitva?

Katoličko učiteljstvo neizmjerno cijeni ulogu obitelji te joj nerijetko posvećuje pozornost. Iz velike riznice toga blaga spomenimo riječi svetoga pape Ivana Pavla II. koje je izrekao u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici o obiteljskom partnerstvu Familiaris consortio objavljenoj 22. studenog 1981.

„…prava  pedagogija  Crkve  svoj  osjećaj  za  stvarnost  i  svoju  mudrost  otkriva  jedino  tako  da  se  ustrajno  i  odvažno  zalaže  te  se  stvore  i  podržavaju  svi  oni  ljudski  uvjeti  -  psihološki, ćudoredni  i  duhovni  -  koji  su  prijeko,  potrebni  da  se  shvati  i  živi  ćudoredna vrednota i ćudoredni propis. Nema   sumnje,  među  tim  uvjetima  valja  spomenuti  postojanost  i  strpljivost,  poniznost  i  snagu  duha,  sinovsko  pouzdanje  u  Boga  i  njegovu  milost,  često  utjecanje  molitvi  i  sakramentima  euharistije  i  pomirenja.   Tako  ojačani,  bračni  drugovi  će  moći  očuvati  živom svijest  o  osobitom  utjecaju  koji  milost  sakramenta ženidbe ima na sve konkretne oblike njihova bračnog života, pa stoga i na njihovu spolnost.“ (br 33).

Također i riječi pape Franje iz kateheze na općoj audijenciji 26. kolovoza 2015.: „Molitva izvire iz slušanja Isusa, iz čitanja Evanđelja. Ne zaboravite to, svakoga dana pročitati odlomak iz Evanđelja. Molitva izvire iz prisnosti s Božjom riječju. Postoji li ta prisutnost u našoj obitelji? Imamo li u kući Evanđelje? Otvorimo li ga koji put i čitamo zajedno? Meditiramo li ga moleći krunicu? Evanđelje koje se čita i meditira u obitelji je poput dobrog kruha koji hrani srca sviju. I ujutro i navečer, i kada se okupimo za stolom, naučimo zajedno izmoliti molitvu, s velikom jednostavnošću: Isus dolazi među nas, kao što je išao u obitelj Marte, Marije i Lazara. Ima nešto što sam vidio u gradovima i što me jako boli: to su djeca koja se nisu naučila prekrižiti! Ali ti majko, oče, nauči dijete moliti, prekrižiti se: to je lijepa zadaća mama i tata! U obiteljskoj molitvi, u njezinim snažnim trenucima i teškim razdobljima, povjereni smo jedni drugima, jer svakog od nas u obitelji čuva Božja ljubav.“

KT