Armenokatolička crkva u Novom Sadu


Na području bivše Jugoslavije uništeno je, minirano, spaljeno ili oštećeno više tisuća sakralnih objekata vjerske i etnokulturne baštine. Među porušenima izdvaja se i amenokatolička crkva Sv. Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu.

Porušeni etnokulturno-povijesni spomenik pripadao je kongregaciji mhitarista Armenske Katoličke Crkve koja je osnovana 8. rujna 1710. u Carigradu. Armenska zajednica naseljava petrovaradinski šanac (naselje koje je kasnije postalo jezgro Novoga Sada) 1739. zajedno s Grcima, Mađarima, Nijemcima, Srbima, Židovima nakon turskoga zauzimanja Beograda.

U petrovaradinskom šancu su tada bili smješteni vojska, graničari i trgovci. U grad su došli iz Beograda pod zaštitom apostolske Stolice i armenskoga katoličkoga reda mhitarista na čelu s redovnikom-mhitaristom Akopom (Jakovom) Erzerumcijem s otočića Sv. Lazara u Mletcima (Veneciji).

Krajem 1743. uz pomoć svoje zajednice i bogatoga mjesnoga trgovca Ovanesa (Ivana) Džanazizjana (kasnije je uzeo prezime Čenazi) odlučili su sazidati crkvu. Blagoslov za izgradnju dobili su od katačko-bačkoga nadbiskupa Gabrijela (Gabora) Patačića.

Crkva je sagrađena 1746., a nastradala je 1849. tijekom topovskoga granatiranja Novoga Sada.

Godine 1857. u Novi Sad iz kongregacije mhitarista u Beču dolazi svećenik Simon Nedi-Antonjan i počinje skupljati novac za obnovu crkve. Uz pomoć armenskih mhitarista i darovateljice Marije Trandafil (1816. - 1883.) crkva je obnovljena 1872.

Godine 1913. u Novi Sad u duhovnu misiju dolazi svećenik o. Gabrijel Menevišjan, znanstvenik-filolog, poliglot, tajnik bečke kongregacije mhitarista. Ovdje ostaje do kraja svojega života. U Novi Sad 1950-ih dolazi iz Beča svećenik Polikarp Samueljan, ali već je u to vrijeme armenska zajednica prestala postojati.

Krajem 19. st. u Novom Sadu je bilo samo šest Armenaca, a koncem 1938. samo jedan. Zanimljivo je da beogradski list Vreme od 29. travnja 1938. priopćava da se prodaje armenska crkva zbog toga što su se vjernici raselili, umrli ili prestali dolaziti u crkvu i da je živa samo jedna armenokatolkinja iz Anatolije.

Godine 1951. armenokatolička crkva, odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, stavljena je pod državnu zaštitu, a nakon dvaju desetljeća odlučeno je da se crkvena zgrada briše iz registra kulturno-povijesnih spomenika kao “bezvrijedno arhitektonsko djelo”.

Crkva Sv. Grgura Prosvjetitelja srušena je zbog tzv. urbanističkoga razloga koncem listopada 1963. Formalni razlog rušenja crkve za tadanju komunističku vlast bio je proširenje Bulevara maršala Tita, današnjega Bulevara Mihajla Pupina. Ranije, 1949. radi proširenja Ulice cara Lazara srušen je armenski župni dom.

Nedaleko od porušene crkve nalazio se je monumentalni nadgrobni spomenik poznate armenske plemićke obitelji Čenazi (utvrđen je za spomenik kulture 1997.) iz 1790. Spomenik je uklonjen zbog gradnje nebodera, prije je srušen župni dom te nekadanje groblje. Ostatci nadgrobnih ploča iskorišteni su za regulaciju terenana ulazu u Dunavski park koji se danas nalazi u središtu Novoga Sada. Zanimljivo je da postoji Jermenska ulica u Novom Sadu, Nišu, Bijelini.

Artur Bagdasarov