ned, 14. lipnja 2026. 17:08
Nedavno obnovljeni Vrtovi Otkupitelja neraskidivo su povezani s poviješću kapucinskoga reda i njihovom ljekarničkom djelatnošću te su idealno odredište za proljetni posjet Veneciji...
Kad pomislite na Veneciju, vjerojatno vam na pamet padnu veličanstvene barokne građevine, uski kanali i gondole koje se lagano njišu na vodi. No grad krije i iznimno bogatu botaničku baštinu koju većina turista previđa. U srcu Venecijanske lagune, na otoku Giudecca, nalazi se zelena oaza koja već stoljećima pruža tjelesno i duhovno iscjeljenje stanovnicima Venecije.
Gotovo pet stoljeća Hortus Redemptoris – vrt kapucinskih fratara uz crkvu Presvetog Otkupitelja, dom je za više od 3 000 biljnih vrsta – od trešanja i dudova do ružmarina. Ova zelena oaza nedavno je obnovljena i ponovno otvorena javnosti, pružajući posjetiteljima prigodu upoznati dio Venecije koji je neraskidivo povezan s kapucinskim redom.
Kapucini su na otok Giudecca stigli 1535. te ondje osnovali vrtove koji su se tada nazivali „jednostavni vrtovi“ (Hortus Simplicium), kao dio samostanske ljekarne. U desetljećima koja su uslijedila „kapucinska ljekarna“ imala je ključnu ulogu u pružanju lijekova i pripravaka protiv bolesti stanovnicima Venecije, osobito onima najugroženijima. Kada je 1567. izbila kuga, Giudecca je pretvorena u privremenu bolnicu u koju su se dovodili oboljeli kako bi primili liječničku skrb koju su pružali fratri.
Po završetku epidemije Mlečani su, u znak zahvalnosti, podigli crkvu Otkupitelja, koju je u klasicističkom duhu projektirao Andrea Palladio, a vrtovi su uključeni u kompleks crkve. Otok Giudecca odabran je zato što se upravo ondje odvijao najveći dio prijeko potrebne zdravstvene skrbi za stanovništvo.
Godinama je ovaj zeleni kutak lagune ostajao izvan zanimanja većine posjetitelja. No nakon nedavne obnove Vrtovi Otkupitelja otvoreni su javnosti i danas pružaju prigodu za otkrivanje jedne od najbolje čuvanih tajni Venecije. Projekt obnove, koji su vodili Zaklada Venecijanskih vrtova i krajobrazni arhitekt Paolo Pejrone, proveden je uz duboko poštovanje prema ulozi vrta kao mjesta tjelesnog i duhovnog ozdravljenja. Njegov raspored slijedi klasični franjevački oblik križa, s pravilnim stazama koje prostor dijele na uređene cjeline namijenjene radu i molitvi. Tu je i aktivan voćnjak u kojem se kapucinske fratre često može vidjeti kako beru masline ili orezuju stabla trešanja.
Proljeće je najbolje doba za upoznavanje ovoga novootvorenog kutka „Najvedrije Republike“, kako se Venecija nekoć nazivala. Tada golema pergola od kestena, duga gotovo 400 metara, biva obavijena ljubičastim cvjetovima glicinije, dok bademi, trešnje, šljive i marelice cvatu u bijelim i ružičastim tonovima. Kadulja i ružmarin dodatno obogaćuju prizor svojim plavim i ljubičastim cvjetovima. U središtu vrta nalazi se bazen ispunjen lotosima i lopočima, koji podsjeća na povijesne veze Venecije s Azijom. Na kraju posjeta možete uživati u prekrasnom pogledu na Venecijansku lagunu iz maloga kafića koji poslužuje organski uzgojene proizvode iz samoga vrta.
J.P.