Sa svetim papom Pavlom VI. započelo je razdoblje globalnih papinskih „hodočašća“. Kao pionir papinskih putovanja, on je 1964. posjetio Svetu zemlju.

Taj se trend intenzivirao sa Sv. Ivanom Pavlom II., istinskim „svjetskim putnikom“ koji je postavio rekord sa 104 putovanja u inozemstvo. Slijedeći njegov primjer, Benedikt XVI. nastavio je tu tradiciju s 24 pohoda izvan Italije. Nakon njega uslijedio je papa Franjo, koji je tijekom 12-godišnjega pontifikata ostvario 47 putovanja. Leonu XIV. pohod Francuskoj na koji kreće 25. rujna već je peto apostolsko putovanje.

U razdoblju od 62 godine, između 1964. i 2026., pape su posjetile ukupno 138 zemalja.

Sv. Pavao VI.

Nakon svog povijesnog prvog putovanja u Svetu zemlju, Pavao VI. je tijekom svog pontifikata ostvario još osam inozemnih putovanja. U usporedbi s njegovim nasljednicima taj broj djeluje malen, ali je za to vrijeme bio spektakularan. Ova su putovanja dodatno učvrstila poziciju papinstva kao globalnog igrača i političke snage na međunarodnoj sceni.

^{Apostolska putovanja započeo je Pavao VI.}

Zanimljivo je da su relativno malobrojna putovanja Pavla VI. obuhvatila svih šest naseljenih kontinenata: uz dva putovanja u Europi (u Portugal 1967. i Švicarsku 1969.), pohodio je Aziju (Indija 1964. i Turska 1967.), Sjevernu Ameriku (SAD 1965.), Južnu Ameriku (Kolumbija 1968.), Afriku (Uganda 1969.) te Australiju i Oceaniju 1970.

Osim putovanja u Svetu zemlju, posebno se pamti njegov posjet SAD-u: 4. listopada 1965. kada je Pavao VI. kao prvi papa govorio na Općoj skupštini UN-a u New Yorku. Njegov apel: „Nikada više rat!“, privukao je pozornost cijeloga svijeta i ušao u povijest.

Sv. Ivan Pavao II.

Za vrijeme pontifikata svetoga pape Ivana Pavla II. (1978. – 2005.) inozemna su putovanja doživjela svoj procvat. Nije bez razloga Wojtyła nazivan „Papom putnikom“. Tijekom svog gotovo 27-godišnjeg pontifikata ostvario je 104 inozemna putovanja, posjetivši 127 zemalja. Time je postavio rekord koji do danas ostaje nedostižan.

Prvo inozemno putovanje Ivana Pavla II., svega tri mjeseca nakon izbora, odvelo ga je u Dominikansku Republiku, Meksiko i na Bahame. Od tada je ostvarivao najmanje četiri inozemna putovanja godišnje te posjetio sve kontinente. Tijekom godina posjetio je gotovo sve zemlje Europe, Afrike te Sjeverne i Južne Amerike (u Europi jedino nije bio, između ostalih, u Rusiji, Bjelorusiji i Srbiji).

Ivan Pavao II. imao je posebno bliske odnose sa svojom domovinom Poljskom koju je posjetio devet puta (računajući dvodijelno putovanje u lipnju i kolovozu 1991. kao dva odvojena boravka) – češće nego bilo koju drugu zemlju. Njegov prvi pohod 1979. smatra se jednim od najvažnijih papinskih putovanja u povijesti. Na misama tijekom tog putovanja sudjelovali su milijuni ljudi, a Papine propovijedi koje su doticale i političke teme promijenile su zemlju i njezine stanovnike. Nikada neće biti zaboravljene riječi: „Neka siđe Duh Tvoj i obnovi lice zemlje. Ove zemlje!“, izgovorene tijekom svete mise na Trgu pobjede u Varšavi uoči Duhova, 2. lipnja 1979. Povjesničari danas taj posjet smatraju ključnim impulsom za nastanak sindikata Solidarnost i na kraju za pad komunističkog sustava u Istočnoj Europi.

Tri je puta Ivan Pavao II. posjetio susjednu Njemačku: 1980., 1987. i 1996. Posebno u sjećanju ostaje fotografija snimljena tijekom njegova posljednjeg posjeta, koja ga prikazuje kako prolazi kroz ponovno otvorena Brandenburška vrata. „Sada kada sam prošao kroz Brandenburška vrata, Drugi svjetski rat je i za mene završen“, rekao je kasnije vidno potresen poljski papa.

Hrvatima će papa Wojtyła ostati posebno drag jer je među njima boravio pet puta. Naime, Hrvatsku je pohodio u tri navrata: Zagreb 10. rujna 1994.; Zagreb i Mariju Bistricu od 2. do 4. listopada 1998., kada je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca; od 5. do 9. lipnja 2003. (njegovo 100. inozemno putovanje), posjetio je Krk, Rijeku, Zadar, Dubrovnik, Osijek i Đakovo; u Bosni i Hercegovini bio je dva puta: 12. i 13. travnja 1997. u Sarajevu i 22. lipnja 2003. u Banjoj Luci kada je proglasio blaženim časnog slugu Božjega Ivana Merza.

Benedikt XVI.

Kada je Benedikt XVI. (2005. – 2013.) 2005. izabran za poglavara Katoličke Crkve, imao je već 78 godina. Unatoč tomu, papa rodom iz Njemačke je tijekom svog gotovo osmogodišnjeg pontifikata ostvario 24 inozemna putovanja, u prosjeku tri godišnje. Ona su ga vodila na sve kontinente, iako je njihovo središte ostala Europa. Njegovo prvo putovanje, samo nekoliko mjeseci nakon izbora za papu, odvelo ga je na Svjetski dan mladih u Kölnu u kolovozu 2005.

Benedikt XVI. je u Europi posjetio brojna poznata hodočasnička mjesta: Mariazell (2007.), Lourdes (2008.), Fatimu (2010.) i Santiago de Compostelu (2010.). U sjećanju dugo ostaje njegovo putovanje u Izrael 2009., tijekom kojeg je posjetio ne samo mjesta povezana sa životom Isusa Krista, nego i Memorijalni centar Yad Vashem, Zid plača i – kao prvi papa u povijesti – plato Kupola na stijeni gdje se nalaze Al-Aqsa i Omarova džamija.

Benedikt XVI. je 4. i 5. lipnja 2011. boravio u dvodnevnom posjetu Zagrebu povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, pod geslom Zajedno u Kristu. Tom je prigodom predvodio misno slavlje na zagrebačkom Hipodromu.

Franjo

Već na početku svoga pontifikata 2013. papa Franjo (2013. – 2025.) najavio je da bi Crkva trebala doprijeti do „periferija svijeta“, do zemalja isključenih geografski, socijalno i ekonomski. Sam se pridržavao tog pravila i tijekom inozemnih putovanja. Ukupno je tijekom svog 12-godišnjeg vođenja Katoličke Crkve papa iz Argentine ostvario 49 inozemnih putovanja. Mnogi od njih odveli su ga na geografske „periferije“. Među njima je bilo šest zemalja koje nikada ranije nije pohodio nijedan papa: Mianmar (2017.), Ujedinjeni Arapski Emirati (2019.), Sjeverna Makedonija (2019.), Irak (2021.), Bahrein (2022.) i Mongolija (2023.).

Franjo je također ostvario nekoliko posjeta svom rodnom kontinentu, Južnoj Americi. Njegovo prvo putovanje u srpnju 2013. odvelo ga je na Svjetski dan mladih u Brazilu. Zatim je išao u Ekvador, Boliviju i Paragvaj (2015.), Kolumbiju (2017.) te Čile i Peru (2018.). Zanimljivo je da je njegova domovina, Argentina, sve te godine uzalud čekala posjet svog sunarodnjaka. A to zašto Franjo nikada nije tamo otputovao izazvalo je mnoge spekulacije. Između ostalog, sugerirano je da su ga odvraćale političke napetosti u zemlji; nije želio biti oruđe u rukama različitih političkih frakcija.

Hrvatima će poglavito ostati u sjećanju njegov pohod Bosni i Hercegovini kada je u Sarajevu 6. lipnja 2015. predvodio misu na Koševu.

Leon XIV.

Pontifikat Leona XIV. još je uvijek „mlad“, ali je već ostvario nekoliko inozemnih putovanja, a najavljena su i nova. Prvo putovanje koje je papa rođen u SAD-u poduzeo vodilo ga je krajem studenoga 2025. u Tursku i Libanon; povod za to bila je 1700. obljetnica Nicejskog sabora. Nakon jednodnevnog pohoda Monaku u ožujku 2026., Leon XIV. je u travnju otišao na desetodnevno putovanje po Africi, posjetivši Alžir (kao prvi papa u povijesti), Kamerun, Angolu i Ekvatorsku Gvineju. Nekoliko tjedana kasnije boravio je i u višednevnom posjetu Španjolskoj. Sada (25. rujna) putuje u Francusku, a najavljen je za studeni i pohod Latinskoj Americi kada će posjetiti i svoju drugu domovinu – Peru, gdje je bio biskupom.

Zemlje koje su pape najčešće posjećivale

Zemlja s najvećim brojem papinskih posjeta do sada je Francuska: 12 posjeta (uključujući jedan prekomorskom departmanu Réunion). Drugo mjesto zauzimaju Poljska i Sjedinjene Američke Države (računajući boravak Pavla VI. na otoku Američka Samoa i Ivana Pavla II. na otoku Guam u Tihom oceanu) s 11 posjeta, a Španjolska treće s 9 posjeta. Portugal je ugostio papu osam puta (uključujući tehničko slijetanje na zračnoj luci u Lisabonu na putu za Srednju Ameriku) – uglavnom zahvaljujući svetištu u Fatimi. Preostala mjesta u prvih deset zauzimaju Meksiko (7 posjeta), Brazil (uključujući susret s vjernicima na zračnoj luci u Riju de Janeiru na putu za Argentinu) i Njemačka (po 6), te Švicarska i Turska (po 5).

Turska je jedina zemlja koju je posjetio svaki papa od vremena Pavla VI.; čak je i Leon XIV. bio tamo tijekom svog još uvijek kratkog pontifikata.

Zanimljivo je da su Argentinu i Irsku, obje zemlje s većinskim katoličkim stanovništvom, pape pohodile samo dva puta. Leon XIV. će, međutim, posjetiti Argentinu u studenome ove godine.

„Crvene mrlje“ na karti papinskih putovanja

Najveće „crvene mrlje“ na karti papinskih putovanja su Kina i Rusija. Činjenica da te dvije države još uvijek nikada nije posjetio papa proizlazi iz neriješenih crkvenih i političkih pitanja. Što se tiče Kine, u velikoj je mjeri zbližavanje ovih dviju zemalja, a time i papinski posjet, onemogućio nedostatak diplomatskih odnosa između Narodne Republike Kine i Vatikana, priznavanje Tajvana od strane Svete Stolice te represije prema Katoličkoj Crkvi u Kini. A kada je riječ o Rusiji, prije svega se Ruska Pravoslavna Crkva u prošlosti više puta protivila papinu posjetu, jer Rusiju smatra svojom sferom utjecaja.

^{Crvenom bojom su označene države koje nisu nikada ugostile papu}

Među preostalih 57 država nalazi se 18 malih otočnih zemalja na Karibima te u Tihom i Indijskom oceanu. Pape su u rijetkim slučajevima posjetili neke od tih otoka: Ivan Pavao II. putovao je na Sejšele i u Svetu Luciju, dok je Pavao VI. posjetio Samou.

Na popisu neposjećenih zemalja nalazi se i 20 država s muslimanskom većinom, među kojima se posebno ističu Saudijska Arabija, Afganistan i Malezija.

Nadalje, tu je pet pravoslavnih zemalja (povezanih s Moskovskom ili Srpskom patrijaršijom) te pet budističkih država koje papa nikada nije posjetio.

Još jedna značajna kategorija obuhvaća komunističke ili bivše komunističke države, osobito one u kojima je katolicizam manjinska vjeroispovijest. To je slučaj s Bjelorusijom, tradicionalno pravoslavnom zemljom u kojoj katolici čine oko 10 % stanovništva. Isto vrijedi za Rusiju, Kinu, Sjevernu Koreju, Vijetnam, Laos i Kambodžu.

Gledano zemljopisno, na Aziju otpada više od trećine neposjećenih zemalja (21 država). Slijedi Afrika s 13 država, uključujući Etiopiju i Eritreju (obje su kršćanske zemlje i bivše talijanske kolonije) te nekoliko zemalja u regiji Sahel.

Zatim, Oceanija s osam neposjećenih otočnih država te Amerika s osam zemalja (uključujući Surinam, Gvajanu i šest karipskih otoka). Naposljetku, u Europi postoji samo sedam neposjećenih država, među kojima su Moldavija, Crna Gora i Srbija.

Trenutačni diplomatski odnosi otvaraju mogućnost posjeta Crnoj Gori i Omanu. Ipak, zbog rata u Iranu i regionalne nestabilnosti, putovanje u Oman u skoroj je budućnosti malo vjerojatno.

KT/ katholisch.de i aleteia.org