pet, 13. studenoga 2026. 15:00
Najnovije godišnje izvješće Ministarstva zdravstva Havaja o potpomognutom samoubojstvu pokazuje kako se godišnji broj takvih slučajeva od 2019. učetverostručio, a priznato je kako postoje i nedokumentirani smrtni slučajevi.
Izvješće također otkriva kako su Havaji u sedmoj punoj kalendarskoj godini primjene ovoga zakona imali najveći udio smrtnih slučajeva uzrokovanih potpomognutim samoubojstvom među svim američkim saveznim državama koje objavljuju te podatke.
U dokumentu Ministarstvo zdravstva Havaja izričito priznaje da nisu svi smrtni slučajevi potpomognutog samoubojstva zabilježeni. To predstavlja ozbiljan problem jer ukazuje na to da se zakonom predviđene zaštitne mjere za sprječavanje nezakonitih smrti, poput ubojstava i drugih zlouporaba, možda ne poštuju, a nadzor nad njihovom provedbom postaje znatno otežan.
U priopćenju objavljenom nakon predstavljanja izvješća, ministarstvo je navelo kako u pojedinim slučajevima liječnik koji vodi postupak uopće nije obaviješten je li pacijent preminuo niti je li propisani smrtonosni pripravak uzet. Dodali su i kako obvezni naknadni obrasci ponekad ne budu predani ili se traženi podatci u njima navode kao nepoznati, ustvrdivši pritom da izostanak tih obrazaca ne znači nužno i kršenje zakona.
Tijekom 2025. na Havajima je od potpomognutog samoubojstva preminulo rekordnih 59 osoba, u usporedbi s 38 u 2024., što predstavlja porast od 55,3 posto u samo jednoj godini i najveći godišnji broj od legalizacije 2019. Od početka 2019. do kraja 2025. zabilježena su ukupno 254 takva smrtna slučaja.
Iz organizacije Right To Life upozoravaju kako objavljene brojke vjerojatno umanjuju stvarni broj potpomognutih samoubojstava te pozivaju guvernera Josha Greena na hitne izmjene u provedbi zakona kako bi se svaki smrtni slučaj propisno dokumentirao.
Iako su liječnici ili medicinske sestre s naprednom praksom zakonski obvezni nakon smrti pacijenta ispuniti obrazac koji uključuje i podatke o mogućim komplikacijama, Ministarstvo zdravstva Havaja te podatke ne objavljuje u svojim godišnjim izvješćima. Zbog toga javnost nema uvid u to koliko se često komplikacije događaju niti ispunjavaju li pružatelji usluga dosljedno obvezne obrasce, unatoč tome što ne postoji nikakva zakonska prepreka za objavu tih podataka, što države poput Oregona i Kalifornije redovito čine. Da ozbiljne komplikacije postoje, potvrđuje i izvješće iz 2021. u kojem je opisan slučaj gdje je smrt nakon uzimanja pripravka nastupila tek nakon otprilike 12 sati.
Izvješće također u potpunosti prešućuje slučaj sumnje na ubojstvo 88-godišnje žene koja je preminula u svom domu u Honoluluu nakon što joj je liječnik, prema navodima optužbe, protuzakonito sam dao smrtonosne lijekove propisane u sklopu zakona o potpomognutom samoubojstvu u listopadu 2024. Istražitelji su naveli kako se žena počela gušiti i davala znakove liječniku da prestane, no on je nastavio s davanjem pripravka, a mrtvozornik je njezinu smrt okvalificirao kao ubojstvo. S obzirom na priznate propuste u nadzoru, postavlja se opravdano pitanje je li bilo još sličnih incidenata koji su prošli nezapaženo.
Zabrinjava i podatak da su među 17 stručnjaka koji su tijekom ovog izvještajnog razdoblja provodili procjene mentalne sposobnosti pacijenata bila samo trojica psihijatara. Osim toga, budući da se u smrtovnici kao uzrok smrti mora navesti terminalna bolest pacijenta, a ne sredstvo za potpomognuto samoubojstvo, ministarstvo ne može koristiti niti matične knjige umrlih kako bi utvrdilo stvarni broj ovakvih slučajeva, što dodatno produbljuje postojeće praznine u evidenciji.
Ž.I., KT