Priredio: Artur Bagdasarov

Podatci o armenskom vinu postoje još od biblijskih vremena kada je patrijarh-pravednik Noa uzgajao vinovu lozu u podnožju planine Ararat. Prema klinopisima urartskih careva vino je pripremano u čast boga Haldija, a sadnja vinove loze bila je ravna podvigu. O armenskom vinarstvu pisali su također poznati povjesničari Herodot, Ksenofont i Strabon. U radovima Herodota čitamo da su Armenci izvozili vino čak u Babilon. A vinarska kultura, prema pojedinim istraživačima, s Armenske visoravni proširila se je u Egipat, Mezopotamiju, Perziju, Grčku, Rim...

U Armeniji je otkrivena jedna od najstarijih vinarija u svijetu. Blizu sela Areni u Vajocdzorskom marzu, u pećini Areni-1 iz bakrenoga doba (eneolitika) arheolozi su pronašli najstarije postrojenje za proizvodnju vina. Vinarija je stara prema arheološkim istraživanjima više od 6 000 godina. Vino je tu bilo proizveđeno vjerojatno za "ritualne pogrebne ceremonije" jer su u toj pećini pronađene lubanje triju djevojaka u dobi od 11 do 16 godina (A. Bagdasarov: Armensko selo Areni i njegova okoliсa).

Uzgred budi rečeno da se u Armenaca na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe), nakon liturgije, blagoslivlja vinograd. Prema tradiciji prvu berbu grožđa uvijek donose u crkvu, svećenik čita odgovarajuću molitvu i blagoslivlja vinovu lozu, nakon čega plodove razdaju vjernicima. Prema starim tradicijama grožđe se prije toga ne jede. Blagdan se slavi u nedjelju koja je najbliže 15. danu kolovoza, to jest može biti i prije i poslije 15 kolovoza, ali obvezatno u nedjelju. Blagoslovljeno grožđe vjernici nose svojim kućama.

Povijest armenskoga vinarstva počinje 1887. kad je trgovac Nerses Tairov (Tairjan) (1859. - 1938.), uz dozvolu jerevanske vlasti, osnovao u bivšoj jerevanskoj tvrđavi prvo poduzeće u Armeniji za proizvodnju vina i konjaka. Isprva se je primitivno proizvodilo oko 1 200 vedara vina (vedro sadrži oko 12 litara). Zbog poslovnih i drugih razloga godine 1900. prodaje svoju tvornicu ruskomu proizvođaču Nikolaju Šustovu. Šustov je sagradio pogon za rektifikaciju alkohola i počeo razvijati proizvodnju vina i konjaka. Uskoro su Šustovljevaa vina i konjaci postali popularni u Ruskom Carstvu i Europi. Nakon Listopadskoga prevrata 1917. god. Šustovljev posao je nacionaliziran, a tvornica je postala vlasništvo sovjetske države. Armensko vinarstvo je bilo ujedinjeno u poduzeće vina i konjaka "Ararat". U Sovjetskoj Armeniji proizvodnja vina od 1940. do 1985. se je povećala devet puta, konjaka sedamnaest puta, a pjenušca od 1960. do 1986. deset puta.

U Armeniji se područje uzgoja vinove loze dijeli na nekoliko osnovnih vinarskih regija: Aragacotn, Ararat, Armavir, Tavuš, Vajats-Dzor. Osnovne sorte grožđa su: ahtanak, areni, kahet, kangun, voskeat. Najpoznatije autohtone sorte su bijeli: voskeat i mskhali (rabe se za proizvodnju brendija, armenskoga konjaka) i crni: areni i kahet. Areni (dobio ime od sela Areni) je crna sorta grožđa koja se odlikuje aromom i svježinom, a aroma mu je - višnja, crni papar i crni čaj. Kahet je sorta crnoga grožđa i prevodi se s armenskoga kao "vješan". Grozdovi su mu veliki i teški pa ih treba vješati da se ne bi vinova loza slomila. Vina od te vrste grožđa imaju aromu cvijeća i šumskih bobica. Ahtanak je sorta crnoga grožđa, naziv kojega se prevodi kao "pobjeda". U aromi su tamne bobe i nijanse papra, a u bačve obično dodaju kavu i čokoladu. Voskeat nazivaju carica bijelih vina, a naziv se prevodi s armenskoga kao "zlatna bobica". Kangun je sorta bijeloga grožđa i znači u prijevodu "ustrajan; izdržljiv" jer je otporan prema sumrazicama, a zimi vinove loze ne prekrivaju. Grožđe kangum zrije kasno. Aroma mu je: bijelo voće, poljsko cvijeće, med i dunja. Muškat vardabujr je autohtona sorta koja ima aromu ruže, ličija (azijske trešnje) i meda. Druge su sorte: crne - arpa, nerkeni, saperavi, tigrani; bijele - bananc, čilar, garandmak, hardži.

Vina se dijele na crna, bijela i ružičasta. Ona mogu biti poluslatka, polusuha i suha. Ovo je dijeljenje povezano s količinom sladora (šećera) u vinu. Vino se smatra polusuhim ako slador u njem iznosi do 3 %, ako je od 3 do 5% , to je poluslatko, a je do 0,3 %, onda je suho. Ljubitelji i poznavatelji vina kažu da se crno suho vino dobro slaže s crvenim mesom, a suho bijelo s ribom. Ima ih koji smatraju da primjerice crna vina najbolje pašu s mladim i tvrdim sirovima. Ružičasto se vino poslužuje hladno jer se smatra ljetnim, lakim pićem "za plažu". Poluslatka i polusuha vina se smatraju desertnima, poslužuju se sa slatkišima, s voćem, salatama i lakim mesnim jelima uz kiselo-slatki umak.

Korisno je svakodnevno popiti, prema pojedinim stručnjacima, 160 grama crnoga vina jer ono sadržava veliku količinu fenola koji usporava starenje organizma. Unatoč tomu postoji i tvrdnja da i najmanja količina alkohola nije dobra za zdravlje. Što je bolje, neka odluči onaj koji vino pije ili onaj koji ne pije!