Slavlje se održalo nekoliko dana prije 100. rođendana, koji će biti 24. studenoga, jer se toga dana oko bake Janje mogla okupiti njezina obitelj i rodbina iz Slavonije, Hercegovine, Slovenije i Australije, kako bi zajedno Bogu zahvalili za njezin život.

Prigodom proslave 100. rođendana, u pratnji župnika u Veliškovcima vlč. Vjekoslava Lulića baku Janju posjetio je i đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, koji joj je uputio prigodnu čestitku. Citirajući riječi Psalma 71. – Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba“, nadbiskup je baki Janji čestitao stoljeće života uime umirovljenog nadbiskupa mons. Marina Srakića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije i u svoje ime.

„Dolazim Vam zahvalan pred Bogom, koji Vas je blagoslovio darom dugog ovozemnog života. Zajedno s Vama zahvaljujemo mu za sva dobročinstva te za milost kojom Vas je snažio i krijepio tijekom minuloga stoljeća: kroz djetinjstvo; stradanja i izbjeglički život u mladosti, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata; u braku s Vašim mužem pok. Matom i s Vaših troje djece, te kroz udovištvo sve do danas. Zahvaljujemo mu što Vas je čuvao i vodio, od rodne Hercegovine, preko Srijema i Baranje, sve do Veliškovaca, gdje provodite svoje staračke godine života. Uvijek Bogu vjerna, redovita na nedjeljnim misama, njegujući sakramentalni život, pobožna i uvijek s krunicom u ruci, radujući se svakom dolasku svećenika da Vas ispovijedi i pričesti barem o Božiću i o Uskrsu. Zajedno s Vama hvalim Gospodina koji nam daje da se s Vama veselimo o Vašem stotom rođendanu“, stoji u čestitki koju je nadbiskup uputio baki Janji. Istodobno je izrazio i svoje divljenje njezinoj vjeri u Krista, dobroti i životnoj mudrosti, te joj – uz obećanje svoje molitve – poželio da ju dobri Bog i nadalje čuva te da ju nebeska majka Blažena Djevica Marija i sveta Agneza, njezina nebeska zaštitnica, trajno prate svojim zagovorom i izmole joj obilan Božji blagoslov, prenijela je Informativna katolička agencija.

Janja Šutalo rođena je 24. studenoga 1921. u Oberu, mjestu Župe Stolac u BiH od roditelja Tome Vujnovića i Luce rođ. Prkačin iz Glumine, kao jedno od osmero djece. Tijekom Drugoga svjetskog rata obitelj je pred četnicima i partizanima morala pobjeći u Metković, a potom u Hrvatsku Dubicu. Nakon rata obitelj je zajedno s ostalim protjeranim Hrvatima pošla prema Austriji. Međutim, zaustavljeni su u Sloveniji gdje su ih partizani razdvojili; muškarce su odveli u logor, a žene i djecu poslali kući. Nakon mjesec dana pješačenja vratili su se u Ober, a kući se nakon nekog vremena vratio i Janjin otac. Nažalost, partizani su ga optužili da je neprijatelj naroda. Na tada 25-godišnju Janju pale su optužbe da pomaže ocu i drugim „škriparima“, zbog čega je pobjegla kod ujaka u Golubince. Ondje je saznala da su partizani pronašli njezina oca i ubili ga. U Golubincima je upoznala supruga Matu, kojega je znala „iz viđenja“ još iz Hercegovine. Vjenčali su se 1948. u Baranjskom Petrovu Selu, gdje im se rodilo troje djece: Filip, koji je umro odmah poslije rođenja te Tomislav i Jozo. Preselili su u Novo Nevesinje, a potom u Veliškovce. Suprug joj je umro 1983., a Janja je ostala sa sinom Jozom i snahom Ljubom. Baka Janja ima troje unučadi te troje praunučadi.

N.Ž., KT