Bogoslovija je kolateralna žrtva u „slučaju Buljovčić“


Gotovo 27 godina zbirka umjetnina, koju slijedom usmene oporuke, baštine Grad Sarajevo i HKD Napredak, smještena je u Vrbosanskom bogoslovnom sjemeništu. A Općinski sud u Sarajevu nikako ne nalazi slobodan termin da okonča ovu priču započetu prošlog stoljeća.

Zgrada VBS proglašena je nacionalnim spomenikom kulture Foto: Davor Krajinović

Zgrada VBS proglašena je nacionalnim spomenikom kulture Foto: Davor Krajinović

Piše: Josip Vricko, Katolički tjednik 

Sarajevsko Vrhbosansko bogoslovno sjemenište pokazalo je veliko strpljenje u, sad se već može kazati, slučaju iz prošlog stoljeća; Riječ je, naime, o ostavštini pokojnog Ilije Buljovčića koja se u Stadlerovoj 5, posredstvom HKD Napredak, nalazi još od 1994. Ta iznimno vrijedna zbirka umjetnina – u kojoj je navodno jedno Picassovo te jedno Rembrandtovo djelo -   prvotno je smještena u podrumske prostorije, da bi kasnije bila premještena na drugi kat u prostor od 60 četvornih metara.

Korespondencija između Bogoslovije i Napretka stara je koliko i ovaj slučaj, a o čemu, uz ine, svjedoči i dopis što ga je tadašnji ekonom Fabijan Stanušić u proljeće 2002. uputio Društvu informirajući Središnju upravu da Buljovčićeva zbirka više ne može ostati u podrumskim prostorijama jer se pripremala obnova toga dijela zgrade.

Podrum je bio bolji...

Jasno, taj je posao u ono vrijeme bio nužan, ali se, evo, sada pokazalo kako bi u aktualnoj situaciji bilo bolje da su umjetnine ostale tamo gdje su prvotno bile pohranjene. Naime, Bogoslovija je spremna za obnovu, a do19. studenoga 2009. sudski zapečaćene prostorije ne može se bez odluke suda. Osobitu poteškoću predstavlja to što je planirano renoviranje fasade s zapadne strane, a dva prozora se slijedom sudskoga naputka, ne smiju dirati. Čim su osigurana donatorska sredstva za ovaj projekt, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. dr. Zdenko Spajić obratio se  u svibnju prošle godine Općinskom sudu u Sarajevu informirajući ga o aktualnoj situaciji. Apostrofirajući prije svega kako je renoviranje blokirano zbog toga što je onemogućen pristup prostoriji u kojoj se nalazi ostavština Buljovčić.

„Ta činjenica ima dalekosežne posljedice za ovu ustanovu ne samo zbog onemogućavanja renoviranja zgrade, koje je nužno i hitno, nego i zbog blokiranja sveukupnih planova glede budućega korištenja prostora. Daljnje odgađanje izmještanja ostavštine uvelike će povećati financijsku štetu za ovu ustanovu te će, konzekventno, povećati i naša potraživanja nakon okončanja ostavinskog postupka“, upozorio je rektor VBS-a.

Nakon malo manje od dva mjeseca, početkom srpnja 2020. stigao je odgovor u kojemu se kaže kako će „Sud zakazati uviđaj na licu mjesta u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u prvom slobodnom terminu tijekom sljedećeg mjeseca“. Uz, istina, napomenu kako će sve ovisiti o slobodnim terminima suca i ostalih sudionika procesa.

Bogoslovija više ne može čekati!

Budući da su mjeseci prolazili, a slobodni se termini nikako nisu ukazivali, preč. Spajić je iznova, krajem studenoga poslao dopis na ruke sutkinje Amre Hedžić Hadžić, upozoravajući još jedanput koliku štetu VBS trpi zbog blokiranja procesa obnove svoje zgrade koja je proglašena nacionalnim spomenikom kulture. Naglašavajući pritom i kako je Federalni zavod za zaštitu spomenika izdao dozvolu za zamjenu prozora i tekuće održavanje fasade, za što je, uostalom, zbog jako lošeg stanja i nadležna inspekcija izdala nalog za saniranje.

„U tome sam dopisu također naglasio kako početkom naredne godine, čim vremenski uvjeti to dopuste, namjeravamo započeti s obnovom te fasade. Napomenuo sam uz to i kako je zapravo suvišno govoriti o tomu kako će montiranje skela kompromitirati sigurnost zapečaćenih umjetnina s obzirom da će se otvoriti mogućnost nekontroliranog pristupa prostoriji s vanjske strane“, konstatira rektor VBS-a, upozoravajući kako u ovoj ustanovi više ne mogu čekati te da otklanjaju bilo kakvu odgovornost ukoliko dođe do neželjenih posljedica.

Usprkos svemu, sarajevski se Općinski sud nije oglasio ni do, evo, sredine siječnja (n)ove godine. I što sad?!

„Ništa, mi početkom idućeg mjeseca postavljamo skele, a čim nam to vremenski uvjeti dozvole počinjemo s obnovom zapadne fasade. Vjerujemo kako će to biti oko 1. ožujka.“, najavljuje rektor realizaciju projekta za koji su, kao što smo kazali, osigurana sredstva. Koja, dakako, treba realizirati. Daakle i - opravdati.

Usmena oporuka

Uz rečeno, važan element ovoga slučaja je i (pravedno) obeštećenje za korištenje prostorija VBS-a kroz sad već gotovo 27 godina, koliko su Picasso i Rembrandt  "podstanari" u Stadlerovoj 5. Bez naknade! Slijedom čega je jedini logičan zaključak kako Bogoslovija trpi štetu kao kolateralna žrtva. U cijeloj ovoj trakavici, naime, ne sudjeluje kao stranka u ostavinskom postupku, već je se postupak tiče utoliko što je kroz sve ovo vrijeme involvirana u proces čuvanja umjetnina, a, evo, ne može raspolagati svojim prostorom. Ukratko, ne mogu biti svoji na svome.

No kad smo kod ostavinskog postupka, treba kazati kako zapravo ne postoji pisani testament pokojnog Buljovčića. O čemu svjedoči korespondencija Općinski sud Sarajevo – Vrhbosansko bogoslovno sjemenište od 16. lipnja 2006. u kojoj Sud informira VBS kako je ostavitelj usmenim testamentom umjetnine ostavio Gradu Sarajevu, uz obvezu HKD Napredak da preuzme brigu o istim. U tome se starostavnom dopisu još kaže kako „Sud shodno zakonu mora uzeti nasljedničke izjave od zakonskih ostavitelja koji su u konkretnom slučaju nepoznatog boravišta, u cilju okončanja postupka kako bi se Vrhbosanska katolička bogoslovija sa svojim zahtjevom mogla obratiti nasljednicima koji budu proglašeni rješenjem o nasljeđivanju. U kontekstu čega je važno kazati i kako se dva dana kasnije oglasio i Napredak, šaljući dopis tadašnjem rektoru Vrhbosanske katoličke bogoslovije dr. Niki Ikiću, u kojemu se kaže kako su „kao strana u ovome predmetu veoma zainteresirani da se isti čim prije okonča“.

Uz to, naglašava se kako je održano više sastanaka s odvjetnicima, s predstavnicima Grada, Županije... a tadašnji je predsjednik Napretka dr. Franjo Topić dva puta išao u Suboticu na razgovor s rođacima nasljednicima pok. Buljovčića. Sve bez rezultata.

Pokretanje s mrtve točke?!

Sadašnji predsjednik HKD Napredak dr. Nikola Čiča kaže kako je i interes Društva da se ovaj slučaj konačno skine s dnevnog reda. „Međutim, ne možemo poduzeti ništa, pa ni donijeti odluku o izmještanju Buljovčićeve zbirke dok sud ne odredi novu lokaciju. Osobno sam prošle godine barem 7-8 puta intervenirao da se sve ubrza, da sudska komisija izađe na Bogosloviju... Ali, nažalost, bez ikakva uspjeha. Uvijek kažu kako se čekaju slobodni termini. A umiješala se, evo, i korona“, svjedoči Čiča.

Možda se, nakon svega, stvari s mrtve točke konačno pokrenu kad za nekoliko dana u Stadlerovoj osvanu skele, a onda u ranu proljeće i radnici koji će renovirati derutnu zapadnu fasadu zgrade VBS. Za što na Bogosloviji imaju sve potrebite dozvole.

Konačno, u Bosni se kaže svakog gosta tri dana dosta! A podstanara?! O tomu se, doduše, ne kaže ništa. Ali – 27 godina sigurno nije predviđeno!