Pandemija koronavirusa onemogućila je ustaljen rad mnogim ljudima, a izuzetak nisu svećenici koji ne mogu vršiti službu onako kako su navikli. Ali, oni dobre volje, uvijek će pronaći način biti blizu vjernicima u potrebi. Tako je 30 svećenika preraspodijeljeno kako bi posjećivalo pacijente u opasnom okruženju odjela intenzivne njege s virusom COVID-19 i time osiguralo da će bolesni primiti sakrament bolesničkog pomazanja, prenosi Aleteia.

„Vrlo smo zahvalni svećenicima koji su se dobrovoljno prijavili za ovu službu i molimo sve da se mole za njih, njihovu misiju i njihovu sigurnost“, napisao je kardinal Sean O'Malley u postu na svom blogu.

Svećenici, mlađi od 45 godina i bez postojećih zdravstvenih problema, organizirani su u dva tima, koja žive u praznim župama u blizini različitih bolnica. Prema pisanju nadbiskupijskog lista Boston Pilot, oni će vršiti isključivo tu službu do kraja zdravstvene krize.

M. C. Sullivan, koja djeluje pri nadbiskupiji rekla je kako je čula od kliničkog osoblja i zdravstvenih čelnika o potrebi za takvim kapelanima. Bivša medicinska sestra rekla je mediju WGBH kako je, oslanjajući se na svoje znanje o medicini uvjerila bolnice da je taj proces siguran za pacijente, bolničko osoblje i svećenike. Kazala je i kako su neke od zdravstvenih institucija u početku odbacivale ideju. "Bolnice su 'ozbiljno smanjile' pristup svojim ustanovama i svele na minimum kontakt osoblja s pacijentima. Ne dopuštaju posjete, a mnoge nerado dopuštaju svećenicima da pacijentima pruže bolesničko pomazanje", rekla je. Ipak, 45 bolnica je nakraju pristalo i dopustilo timovima svećenika pristup. „Omogućujemo (pacijentima) da prime bolesničko pomazanje čak i ako im stanje ili propisi u bolnici to otežavaju“, kazala je Sullivan.

Više od 80 svećenika sudjelovalo je u početnom treningu na kojem im je bilo objašnjeno kako slijediti bolničke smjernice; kako izbjeći bliski kontakt s pacijentima; i kako održati socijalnu distancu kod kuće. Rekla je kako misli da je te inicijativa znak da je Crkva i dalje prisutna i aktivna unatoč tome što je morala zaustaviti mnoge aktivnosti tijekom pandemije. „Crkva ne samo da nije otišla, nego pronalazi načine kako bi služila vjernicima“, rekla je Sullivan.

Otac Tom Macdonald, vicerektor sjemeništa Svetog Ivana u Bostonu, rekao je za Katoličku novinsku agenciju da je biti kapelan za COVID-19 „poput života vatrogasaca u požaru - Ovdje smo, dobijemo pozive, odjurimo (u bolnice), vraćamo se“. Rekao je i kako mu je, svaki put kad su ga pozvali pomazati bolesnika, bolničko osoblje pomoglo obući i skinuti zaštitnu opremu. Ispričao je kako svećenici većinu molitve mole na pragu bolesničke sobe. Kada dođe vrijeme pomazanja pacijenta, ulaze i uljem mažu pacijentova stopala, obično izostaje dio s mazanjem ulja na čelo i dlanove.

No blizina svećenika ne utječe samo na bolesne nego i na njihove članove obitelji te osoblje. „Članovi osoblja i administratori u bolnicama bili su zaista zadovoljni načinom na koji se to odvijalo,“ rekla je Sullivan. „Oduševljeni su zbog svojih pacijenata za koje znaju da se osjećaju bolje do te mjere da su svjesni“, dodale je.

Ispričala je i kako je početkom travnja (nekad na početku osnivanja tima) kada je svećenik u jednu bolnicu otišao prvi put udijeliti bolesničko pomazanje, jedna medicinska sestra tražila da blagoslovi osoblje kada završi s pacijentom. Svećenik je mislio da će tu biti nekoliko članova tima, ali kada je izašao iz bolničke sobe, ugledao je 25 zdravstvenih radnika koji su se okupili zbog blagoslova.

T.M.I., KT