Piše: Nela Žuljević, Katolički tjednik

Katolici su starosjedioci u naselju Lepenica, odnosno župi Banbrdo pa se samim tim oduvijek u ovome mjestu posebno dočekivao i proslavljao Božić. Vrijeme došašća i slavljenje Isusova rođenja uvijek se provodilo dostojanstveno, u skladu s kršćanskim običajima i u vjerskome duhu.

Pripreme za najradosniju kršćansku svetkovinu

Došašćem započinju, kao i u svim župama, mise zornice koje su, kako nekoć, tako i danas iznimno posjećene te već dugo godina započinju u 6:00 h.

Za Sv. Luciju, 13. prosinca, sije se pšenica u ukrasnim posudama, koja se svakodnevno njeguje kako bi izrasla u bogatu i raskošnu do Božića. Obvezna je na stolu za Badnju večer, nakon čega se stavlja kao ukras ispod bora.

Nekoć se uzgajalo, a danas uglavnom kupuje, svinja ili janje koji se kolju pred Božić, te peku na ražnju obično 23. prosinca.

Nekadašnji (današnji) običaji Badnjaka

Badnji dan i večer oduvijek su bili posebno obilježavani u župi Banbrdo-Lepenica. Tijekom dana bi se postilo tako što bi se jelo vrlo malo (čaja, kuhanih krumpira...) i taj se običaj zadržao u većini kućanstava i danas.

Muški članovi obitelji bili su zaduženi za nabavljanje bora koji u narodu ima naziv krizban, usjekli bi ga u šumi (kojima također obiluje cijela Lepenička dolina) pokušavajući izabrati najljepši i najraskošniji, i na leđima spuštali do obiteljskog doma.

Nakon što bi ga unijeli u kuću, djeca su bor ukrašavala zajedno s majkom, što im je predstavljalo veliku radost.

Žene, osim što kuhaju, obvezno škrope kuću i okućnicu grančicom umočenom u svetu vodu moleći Vjerovanje.

Večera na Badnjak uvijek je posna ili barem nemrsna, popraćena molitvom koju je predvodio najstariji član obitelji u znaku pripreme za odlazak na misu Polnoćku.

Poseban običaj, koji se u većini obiteljskih zajednica zadržao i danas, je da najmlađi član iziđe ispred vrata prostorije u kojoj se večera održava (nekoć je to bilo ispred ulaza u kuću, danas ispred vrata obiteljske blagovaonice). Dijete u rukama nosi tri upaljene blagoslovljene svijeće koje su utisnute u posudu ispunjenu sjemenom žita (pšenice, ječma ili raži). Pokuca na zatvorena vrata i kada od ukućana dobije odgovor: „Naprijed“, ulazi sa svijećama govoreći: „Hvaljen Isus i Marija, čestita vam Badnja večer“, ukućani odgovaraju: „Uvijek bio hvaljen, čestita ti duša bila, a ti zdrav/a i veseo/la bio/bila.“

Svijeće se stavljaju na stol i gore sve dok se objedovanje ne završi. Na kraju se gase koricom pogače umočenom u vino, a ta ista korica ostavlja se u posudi zajedno sa svijećama.

Na trpezi bi se obvezno našao posni grah i svježe pečena domaća pogača. Pojedini su vjernici istu tu pogaču pravili dan ranije i nosili na svetu misu kako bi ju blagoslovili, a oni koji nisu, ponijeli bi ju na misu nakon večere. Objedovale su se i riba i gibanica. Obvezna je bila i čaša vina koju bi svi odrasli članovi obitelji ispili uz nazdravljanje. U današnje vrijeme trpeza je malo obilnija, ali i dalje posna.

Nakon večere ukućani bi razgovarali i molili dok ne dođe vrijeme za polazak na Polnoćku koja se održava točno u ponoć.

Božić kod Lepenčana

Prvi dan Božića također se tradicionalno proslavlja u krugu obitelji. Za doručak se jede domaća meza, tj. suho meso i sir te blagoslovljena pogača. Uobičajena je i salata od kiselog povrća, odnosno na jesen spremljena zimnica.  

I božićni doručak započinje ulaskom najmlađeg ukućanina u prostoriju s upaljenim trima svijećama: „Hvaljen Isus i Marija, sretan vam Božić i porođenje Isusovo“, a ukućani mu uzvraćaju čestitke i upućuju blagoslove...

Nakon objeda djeca otvaraju darove ispod bora. Nekoć su to bili: orasi i lješnjaci iz lepeničkih 'međa' (koje bi očevi i djedovi prikupljali ranije) te vuneni šalovi, rukavice i kape ručno pletene majčinim i bakinim rukama. Danas su to, kao i svugdje, kupljene igračke i odjeća.

Nakon doručka odlazi se obiteljski na svetu misu.

Božićni ručak oduvijek je bio izrazito raskošan i obilan. Čak i najsiromašnije obitelji za Božić su prelazile „granice svojih mogućnosti“ jer Isusovo se rođenje „moralo“ proslaviti obilato, iako bi to značilo najskromnije objede idućih nekoliko mjeseci.

Na trpezi se, osim meze, podrazumijeva sarma, pečeno janje, prase ili barem kokoš, keške (jelo pravljeno od komada kuhane piletine i zrna pšenice ili geršla), domaća pita i kruh te razne vrste domaćih keksa i kremastih kolača.

Članovi šire obitelji koji žive u blizini također dođu na ručak, a običaj je nagraditi polaznika,tj. onog gosta koji prvi uđe u kuću i čestita Božić.

Na svetkovine Sv. Stjepana i Sv. Ivana običaj je sastajanja šire obitelji i rodbine u kućanstvu koje ima Ivana i Stjepana.

Krsnica – najljepši božićni ukras

Ono što je posebno u cijeloj Lepeničkoj dolini je izrada krsnica. O tome kako se prave te što točno predstavljaju, kazala nam je Dragica Laštro koja je rođena, odrasla i udala se u svoju Lepenicu te tu provela cijeli život. „Krsnica je tradicionalna pogača koja se pravi od samo tri sastojka: brašna, vode i soli. To sam naučila od svoje pokojne majke, a ona od njezine... Odnosno, običaj je to koji se prenosi s generacije na generaciju. To je okruglo tijesto u čijoj sredini je križ, zbog toga i nosi naziv krsnica. Križ ju dijeli na četiri dijela koja predstavljaju četiri godišnja doba ili četiri tjedna adventa. Jedina pomagala koja se koriste u izradi jesu metalni tanjur u kome se peče te nož i čačkalica za ukrašavanje“, kazala nam je Dragica.

U daljnjem razgovoru objasnila nam je i ukrase na krsnici: „Ranije su se osim križa od tijesta podrazumijevali i ukrasi u obliku ptičica i ruža. Ptice su se najvjerojatnije našle na krsnici jer nam se Duh Sveti pokazuje u tom obliku, a i pjevale su Gloria kada se Isus rodio. Ruže vjerojatno iz razloga što su oduvijek smatrane najljepšim cvijećem i uvijek ukrašavale vrtove lepeničkih okućnica. Danas se izrađuju ukrasi raznih oblika, a pojedine žene dodaju i boju za tijesto u smjesu.“ Gospođa Laštro nam je kazala kako se ovaj običaj, nažalost, zadržao u veoma malom broju kućanstava, ali zato postoje žene koje vjerno čuvaju ovu tradiciju praveći i darujući ovaj prekrasni katolički simbol. Objasnila nam je kako darovati nekome krsnicu predstavlja poželjeti nekomu sreću, zdravlje i uspjeh tijekom cijele godine.

Nadamo se kako Lepenčani i ovaj Božić proslavljaju u zdravlju i veselju sa svojim najbližima i najmilijima, i kako će zadržati lijepe običaje posebne za ovu bogatu dolinu prenoseći ih s generacije na generaciju. Tako bi zauvijek ostao katolički duh i tradicija Hrvata Središnje Bosne u župi Banbrdo-Lepenica, kao i u svakoj župi koja njeguje svoje običaje unatoč dominantnim stremljenjima suvremenoga svijeta.