Od većine, kršćani na Bliskom istoku postali su „manjina“ ugrožena sukobima, diskriminacijom, nasiljem i migracijama. Čelnici različitih vjerskih denominacija stoga moraju „prevladati nebitne razlike“ i suprotstaviti se „fanatizmu i strahu“ kako bi obranili i održali „svoju prisutnost“ u regiji.

To je središte razmišljanja kaldejskoga pripasa, kard. Louisa Raphaela Sakoa o Tjednu molitve za jedinstvo kršćana koji se održava od 18. do 25. siječnja, a u kojem ističe „potrebu“ istočnih Crkava za „daškom svježeg zraka“. U dokumentu koji je podijelio s AsiaNewsom, kardinal također ističe važnost „ujedinjenih stajališta“ i dobro promišljenog i zajedničkog projekta.

Ovogodišnja tema Tjedna je Učite se dobrim djelima, pravdi težite (Iz 1,17). Pobudnica koja je vrlo aktualna, osobito u svjetlu rata u srcu Europe koji je pokrenula Rusija u Ukrajini, a koji zahvaća i pravoslavne Crkve.

Kao takva, molitva za jedinstvo postaje i molitva za mir, na koju je opetovano pozivao sam papa Franjo, a koji će 25. siječnja navečer – na blagdan obraćenja Svetog Pavla – predvoditi slavlje Druge večernje u bazilici Sv. Pavla izvan zidina, u Rimu.

Pomirimo se i ujedinimo

Kako bismo potaknuli kršćane na ostanak, piše patrijarh Sako, potrebno je odgajati za predanost vjere na osobnoj i društvenoj razini, uključivši se i u političko sudjelovanje „za postizanje istinskog građanstva, socijalne pravde i jednakosti“.

„Pomirimo se i ujedinimo“, kardinalov je apel, „da zemlja naših predaka ne ostane bez prastanovnika“, zemlja bogata poviješću, mučenicima i sastavljena od Crkava koje, utisnute u svojim tijelima, nose „muke Kristove.

Irački kardinal podsjeća na „mnoge konope“ koje vežu istočne kršćane: poteškoće u pronalaženju značenja vjerskih tekstova i tradicija, strah od modernosti, mnoštvo Crkava i konkurencija, preklapanje između države i Crkve, jezik.

Ne štedi uputiti oštre kritike svećenicima čije je propovijedi slušao ili čitao u intervjuima povodom Božića i Nove godine, a čije ideje smatra „zastarjelima“ i nesposobnima „komunicirati s aktualnom stvarnošću“. Govori koji na kraju „otuđuju“ mlade od crkava i dovest će do toga da buduće generacije izgube vjeru.

Svećenik mora hrabro govoriti

Kardinalovo razmišljanje uključuje i sjećanje na nedavno preminulog papu Benedikta XVI. „o važnosti odnosa vjere i razuma“ i „hrabrosti“ da se potvrdi istina, vraćajući Crkvi „njezinu proročku ulogu u ovaj nemirni Istok“.

Na to podsjeća jer „Crkve moraju odgovoriti na kulturne i društvene promjene te na političke i ekonomske pritiske“ slijedeći Kristov primjer. Stoga svećenik mora „iskreno i hrabro govoriti“ o svojim brigama i težnjama da se zajamče „jednaka građanska prava“ za sve, čuvajući slobode i dostojanstven život i puštajući da svijetli „svjetlo Evanđelja“.

Suprotstavljanje fanatizmu i izgradnja jedinstva

Istodobno, kardinal upozorava na „zatvaranje u prošlost“, zamagljivanje još uvijek aktualne uloge Crkve. „Nema prave reforme“, upozorava, „bez formacije klera, cjelovite svećeničke formacije, s ujedinjenom vjerskom kulturom [...] koja im omogućuje na najbolji mogući način vršiti njihovo pastoralno poslanje, osobito u ovim teškim i kritičnim vremenima“.

Suprotstavljanje fanatizmu i davanje prednosti temi jedinstva dva su druga bitna elementa na koja je podsjetio kaldejski patrijarh kako bi se kršćanima na Istoku zajamčio ovaj „dašak svježeg zraka“. Jedinstvo koje ne znači poništavanje nutarnjih posebnosti duhovne, kulturne, teološke, liturgijske i glazbene baštine.

Na kraju, podsjećajući na opsadu Carigrada koju je izvršila islamska vojska dok su bizantski teolozi raspravljali o spolu anđela te pretvaranje Svete Sofije u džamiju, daje upozorenje na različite stvarnosti. „U podijeljenosti nema nam budućnosti, samo jedinstvo i zajednički put jamstvo su opstanka. Različite Crkve mogu usvojiti sinodalni stil suradnje i rada, jer ono što nas spaja je naša vjera, naša zemlja i naša budućnost“, poručio je kardinal.

KT