Dešifriranje čudesnog „Srebrnog ormarića“


Od Leonardova Navještenja do Michelangelova Davida, Firenca je prepuna izvanrednih umjetničkih djela, pa je lako previdjeti neka manje poznata blaga toskanske prijestolnice...

„Srebrni ormarić“ – Armadio degli Argenti fra Angelica jedno je od takvih remek-djela. Danas se čuva u Muzeju Sv. Marka u Firenci, a smatra se jednim od najoriginalnijih djela kršćanske umjetnosti.

Prema zapisima iz 1448., Piero de’ Medici, sin Cosima, vladara Firence, povjerio je fra Angelicu da ukrasi vrata srebrnog trezora izrađena za čuvanje i izlaganje zavjetnih darova (ex-voto) koje su vjernici prinosili crkvi Santissima Annunziata, domu jedinog crkvenog reda osnovanog u Firenci – Reda servita (Red slugu Blažene Djevice Marije).

Fra Angelico, dominikanski redovnik i ranorenesansni slikar, kojeg je povjesničar umjetnosti Giorgio Vasari opisao kao čovjeka „rijetkog i savršenog talenta“, odlučio je ukrasiti ormarić s 40 oslikanih panela, od kojih je 35 sačuvano do danas. Paneli, dovršeni između 1451. i 1453., čine jedno od najnarativnijih djela renesansne umjetnosti. Prikazuju različite prizore iz Kristova života, kao i alegorijske scene koje predstavljaju kršćansku doktrinu. Prvi i posljednji panel najsimboličniji su u cijelom nizu.

Naime, prvi prikazuje Ezekielovo viđenje – jedan od najživopisnijih biblijskih prizora (Ez 1) knjige, gdje prorok vidi četiri živa bića. Fra Angelico je to prikazao dvama koncentričnim krugovima, od kojih svaki predstavlja ključne figure Starog i Novog zavjeta.

Kako objašnjava povjesničar umjetnosti Gerardo de Simone, fra Angelico je odabrao koncentričnu strukturu kako bi simbolizirao da je Novi zavjet prirodni nastavak Starog.

Zadnji panel, Lex Amoris (Zakon ljubavi), prikazuje ženski lik koji simbolizira Crkvu kako drži štit s natpisom Lex Amoris, što se odnosi na novi zakon ljubavi koji je donio Krist. Kako de Simone tumači, to predstavlja prijelaz s vjere temeljene na strahu (Stari zavjet) na vjeru temeljenu na ljubavi (Novi zavjet). Zastave koje drže ključne crkvene figure prikazuju temeljne istine kršćanstva, poput Nicejskog vjerovanja.

Fra Angelico je koristio vizualno dojmljiva rješenja kako bi gledatelji lakše doživjeli svojevrsnu „ilustriranu Bibliju“.

Među panelima koji prikazuju Kristov život, Navještenje dodatno naglašava jednu od glavnih poruka čitavog ciklusa – povezanost Starog i Novog zavjeta – predstavljajući na donjem dijelu panela novozavjetni tekst o Navještenju, a na gornjem starozavjetni tekst koji proročki najavljuje to isto.

Panel koji prikazuje Posljednji sud najveći je u nizu, a prema de Simoneu, ističe se dramatičnim scenama poput anđela koji silovito odbija osuđenu dušu koja pokušava tražiti oprost. Izraz lica te duše podsjeća na prikaze iz Michelangelova Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli.

J.P., KT