Piše: Ž.Ivković

U udruzi Magis, čija je glavna djelatnost izvedba ljetnih programa koji se odvijaju kroz ljetne kampove za mlade, programi na Golom otoku jedan je od onih koji privlače najviše pažnje mladih i volontera.

"Kroz radno-ekološki kamp, povijesno-politološku školu i duhovne vježbe pokušavamo na ovom simboličnom mjestu pomiriti prirodu i čovjeka, nesretnu povijest i čovjeka te molitvom produbiti pojam oprosta", rekao je voditelj kampa Stjepan Štivić novinaru Novog lista.

Na Golome otoku su prisutna tri tematska okvira u kojima je cilj pomiriti prirodu i čovjeka, nesretnu povijest i čovjeka te molitvom produbiti pojam oprosta.

U radno-ekološkom kampu sudionici imaju cilj očistiti što veći dio otoka i podmorja od smeća, ali imati i prilike i za odmor, molitvu i edukaciju te priliku upoznati otok i saznati što se na njemu događalo kroz povijest, a posebno onu prošlog stoljeća.

Kroz kamp duhovnih vježbi, ideja je približiti i voditi sudionike s naglaskom na osobno iskustvo vjere kroz duhovne nagovore, razmatranja i razgovore s pratiteljima. Izrazito zanimljiv je i kamp povijesno-politološka škola. Ovaj kamp ima naglasak na edukaciji i predavanjima o politološkim i povijesnim temama, a fizički rad, sunce i more te duhovnost njegov su sastavni dio.

Gdje je otok?

Goli otok je smješten između sjeveroistočnog dijela otoka Raba i kopnene obale u sjevernom dijelu Velebitskog kanala, zapadno od njega je otok Sveti Grgur i sjevernije otok Prvić. Od kopna je udaljen oko 6 km, a od otoka Raba 5 km. Uz jugozapadnu obalu otoka se nalazi ruševno i napušteno naselje Maslinje.

Jugozapadne obale Gologa su niske i pristupačne s uvalama Senjska i Tatinja, pa su prikladne za kupanje. Sjeverne i istočne obale otoka su visoke, strme i klisuraste, a pod istočnom obalom su strma klisurasta dna s najvećim dubinama do -103 m. Najzapadniji je stjenoviti rt Sajalo, a najjužniji je niski rt Blažna i uz njega otoćić Mali Goli s velikim naseljem galeba. Na sjeveroistoku, nad visokim klisurastim rtom Markonj je najviši otočni vrh Glava, 223 m.

Najveći dio tog otoka su goli kameniti obronci s oskudnom travom, a samo duž zapadne obale su zapušteni parkovi borova i kineskog pitospora, koje su na tom golom kršu prisilno sadili bivši logoraši.

Što je bio Goli otok?

Sve do Prvog svjetskog rata na Golom otoku nije bilo naselja, a tada je Austro-Ugarska napravila logor za ruske zarobljenike s istočnog bojišta.

Poslije Drugoga svjetskog rata prva skupina kažnjenika došla je na Goli otok u srpnju 1949., ukupno oko 1000 ljudi - političkih zatvorenika. Zatvor je počeo kao mjesto preodgoja za komuniste koji su "zastranili", to jest surađivali s Rusima, a završio kao mjesto za degradiranje političkih neistomišljenika.

Zatvorenici su bili prisiljeni na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita, bez obzira na vremenske prilike: ljeti pri visokim temperaturama kao i zimi na hladnoj buri. Čuvari su redovito premlaćivali i maltretirali zatvorenike.

Za razliku od sličnih "ustanova" u Istočnoj Europi Goli otok je bio mjesto gdje se ne samo ubijalo tijelo nego i um, a postojalo je veliko nadmetanje među zatvorenicima u premlaćivanju novih "kolega" što je bila karta za brži izlazak...

Zatvor je prestao s radom 1988., a godinu poslije, 1989., potpuno je napušten i danas je dijelom u ruševinama.

Pretpostavlja se da je kroz Goli otok prošlo oko 15 000 ljudi od čega 800 žena. Život je na različite načine, od utapanja uslijed bjekstva do samoubojstva odnio 500 života. Sukladno popisu pučanstva u bivšoj Jugoslaviji u logoru je najviše bilo Srba i Hrvata (40% i 16%) dok je začuđujuće bio visok postotak Crnogoraca s obzirom na njihovu malobrojnost, čak 21%.

Goli otok danas posjećuju turisti te ribari i pastiri s otoka Raba koji tu preko ljeta dovezu ovce na ispašu.