„Uživam u tišini, upijam ovu prisutnost i nalazim prisutnost Presvetoga Srca Isusova. Nisam mislila da ću ostati tako dugo jer sam morala raditi, ali kući se vraćam duboko dirnuta“, ovo dirljivo svjedočanstvo podijelila je 35-godišnja žena koja je doputovala ravno iz Švicarske s Geneviève Rey, volonterkom koja dočekuje hodočasnike u svetištu Paray-le-Moniala u departmanu Saône-et-Loire u Francuskoj, donosi Aleteia.

U tom se mjestu u 17. stoljeću Presveto Srce Isusovo ukazalo Sv. Margareti Mariji Alacoque.

Utjecaj filma o Presvetom Srcu
„Upravo sam u kinu gledala film Sacré-Cœur. Nisam katolkinja. U dvorani je bilo 350 ljudi. Morala sam čekati sljedeću projekciju kako bih ga pogledala. Danas sam u Parayu i želim vlastitim očima vidjeti sve ono što sam vidjela na internetu i u filmu“, rekla je posjetiteljica.

Prema riječima Geneviève, koja strpljivo sluša brojne posjetitelje, ovo svjedočanstvo nije usamljeno. Film Sacré-Cœur (Presveto Srce), koji se u Francuskoj krenuo prikazivati u kinima 1. listopada 2025., zasijao je nešto u srcima mnogih koji su ga pogledali.

Do početka prosinca film je privukao više od 460 000 gledatelja u Francuskoj.

Riječ je o neočekivanom uspjehu za niskobudžetni film, koji je potom, zajedno sa svoja dva redatelja, „otputovao“ u Libanon – zemlju u kojoj velik dio stanovništva govori francuski – na nekoliko pretpremijernih projekcija.

„Bilo je potpuno ludo! Prodano je gotovo 6 000 ulaznica za pretpremijere. Volimo vas, Libanonci“, oduševljeno je na Facebooku napisao Steven Gunnell.

Nakon radosti zbog posjeta pape Leona XIV. krajem studenoga, Zemlja Cedrova mogla je ovaj dokumentarni film gledati od 18. prosinca.

Val hodočasnika
Kaže se kako film Sacré-Cœur snažno djeluje na svakoga tko ga pogleda. Toliko snažno da su u Francuskoj, i vjernici i nevjernici, mnogi poželjeli posjetiti mjesto ukazanja Presvetoga Srca Isusova u Paray-le-Monialu u Burgundiji.

Prema Béatrice de Bastard, djelatnici svetišta, od početka listopada više od stotinu ljudi, uključujući ovu Švicarku iz Valaisa, doputovalo je ondje i javilo se po dolasku.

„Dolaze iz cijele Francuske i često su prevalili stotine kilometara kako bi posjetili svetište“, kaže ona. „Neki čak noću putuju Blablacarom (povoljan sustav zajedničke vožnje) i odlaze već sljedeći dan. Imaju zadivljujuću žeđ za otkrivanjem“, kazala je.

Svi su pogledali ovaj dokumentarni film koji donosi snažna svjedočanstva vjere usmjerena na Kristovo Srce, koje bezuvjetno ljubi.

Na pitanje: koji je dio svetišta najposjećeniji? – „Kapela ukazanja“, bez oklijevanja odgovara Béatrice, dodajući kako mnogi dolaze s nakanom za ispovijed…

„U filmu je Paray-le-Monial prikazan kao mjesto utjehe, obraćenja i mira. Otuda i deseci zahtjeva za ispovijed. Neki nisu pristupili ispovijedi desetljećima“, naglasila je.

Na rubovima Crkve
„Mnogi od tih posjetitelja nalaze se na rubovima Crkve“, kazala je Geneviève, koja je s njima često u kontaktu. „Stoje pred Kapelom ukazanja i ne usuđuju se ući, iako piše: 'Isus te čeka'“, dodala je.

Već od 3. listopada, dva dana nakon izlaska filma Sacré-Cœur, primijetila je veće gužve u svetištu, osobito među mladima.

„Danas je zima, a ljudi je uistinu više nego prijašnjih godina“, spomenula je.

Svetište prima desetke poziva posjetitelja koji žele susret sa svećenikom ili nabaviti Sauvegarde du Sacré-Cœur (mali platneni prikaz Presvetoga Srca), čije su se narudžbe naglo povećale nakon izlaska filma.

Kako bi na što bolji način odgovorili na ovaj interes, u svetištu su organizirali manji susret s volonterima i gradskim turističkim uredom kako bi im, kako kažu, „dali prave riječi“ o ukazanjima i svetištu.

„Tako je snažno!“
Od ovog neočekivanog priliva posjetitelja u svetište, Geneviève bilježi svako svjedočanstvo koje čuje i redovito ih šalje rektoru svetišta.

Primjerice, 12. listopada prišla joj je žena u pedesetim godinama dok je izlazila iz kapele Sv. Ivana. Nekoliko dana ranije gledala je film Sacré-Cœur.

„Željela sam doći ovamo i vidjeti sve vlastitim očima. Još je snažnije nego u filmu! Što svi gledaju na onom stolu?“, pitala je, pokazujući na Presveti Oltarski Sakrament. „Željela bih ovdje stalno ostati, tako je snažno!“, nastavila je i dodala: „Želim da me Isus potpuno ispuni!“

Početkom listopada došao je i bračni par iz Le Creusota, potaknut kćeri koja je pogledala film Sacré-Cœur. „Nismo praktični katolici. Vidjevši promjenu kod naše kćeri, poželjeli smo iskusiti ono što je ona doživjela. Sve troje u nedjelju smo bili na misi u Autunu. I došli smo posjetiti svetište“, objasnili su.

Posjet ih je duboko dirnuo jer su otkrili poruku koja je, kako kažu, „blaža nego u filmovima“.

Jedna 24-godišnja djevojka iz Lillea, koja nije osobito religiozna, rekla je kako joj je vjera nakon posjeta ojačala: „Ovdje sam shvatila da barem moram ići na misu svake nedjelje. To će mi pomoći.“

To su male priče koje Geneviève brižno čuva kao znakove da se „nešto događa“.

J.P., KT