Kostarika
uto, 05. svibnja 2020. 13:38
Cijeli život učimo onoliko koliko smo spremni iz situacija u kojima se nađemo izvući nešto dobro, ma koliko se one činile teškim. Izvrstan primjer tomu je svećenik iz Kostarike, koji je i sam kao 15-ogodišnjak morao napustiti školu kako bi pomogao obitelj.
Vlč. Geison Gerardo Ortiz Marín iz Kostarike, kojega život nije mazio i servirao mu sve na pladnju zna kako je biti u potrebi, budući da je i sam svojedobno, kao tinejdžer morao napustiti školovanje kako bi pomogao izdržavati svoju obitelj koja je bila suočena s teškom financijskom situacijom, uslijed teške ekonomije. Tada je dobio priliku za zaposlenje u susjedovoj obiteljskoj pekarnici gdje je radio pet godina.
Kako kaže, u tom razdoblju naučio je važne životne vještine kroz taj posao, poput toga što znači ispunjavati raspored, buditi se u zoru i raditi prekovremeno. „Ukratko, bilo je to obogaćujuće iskustvo“, kazao je vlč. Ortiz Marín, prenosi CNA.
Te vještine ponio je sa sobom i u sjemenište u koje je stupio u dobi od 21 godinu. Sada je već svećenik s desetogodišnjim svećeničkim stažem, te djeluje kao župnik u župi Sv. Ruže Limske u Ciudad Quesedau u sjevernoj Kostarici.
No, nedavno se vlč. Ortiz vratio svojim „pekarskim korijenima“ kako bi, dok traje pandemija koronavirusa, prikupljao sredstava za potrebite u svojoj župi.
Slavlja misa s narodom u Kostarici su zabranjena prije mjesec dana, te je svećenik – kako su se karantena i druge mjere suzbijanja širenja virusa nastavile – uvidio kako se financijski napori za članove župne zajednice povećavaju... „Mnogo osoba počelo je kucati na župna vrata tražeći pomoć, istodobno dok župa i lokalne karitativne grupe nisu dobivale nikakav prihod od kolekti“, objasnio je...
Tako je župnik Geison Gerardo ponovno postao pekar. Svakog radnog dana od oko 25 kilograma brašna pravi različite vrste kruha i peciva, a vrećica peciva prodaje se za oko 2,65 dolara. „S 2,65 dolara mi ovdje primjerice možemo kupiti paket od skoro dva i pol kilograma riže“, kazao je dodavši kako je na taj način pomogao već 60-ak obitelji.
Osim toga, ovom domaćom prodajom kruha i peciva uspjeli su prikupiti dodatna sredstva, kojima su osigurali da je svatko tko je pokucao na vrata župe istu napustio s paketom riže, šećera ili graha. „Nitko nije otišao praznih ruku“, dodao je.
„Cijeli dan radim praveći kruh i prodajući ga, a navečer slavim svetu misu. Uvijek kažem Gospodinu: 'Hvala Ti za Pravi Kruh koji daje život vječni, koji je najveće bogatstvo i ono što želim da naši ljudi imaju, primaju, kušaju i osjećaju'“, ispričao je svećenik-pekar koji i druge kolege svećenike ohrabruje da pronađu kreativne načine kako bi služili onima u potrebi tijekom ovog vremena kušnji uslijed pandemije.
„Vjerujem kako je ovo poseban trenutak. Bog mi je dozvolio da se vratim svojim korijenima. Bog mi je dozvolio da upoznam potrebe naše braće. Ovo je trenutak u kojemu nam Gospodin dopušta živjeti solidarnost i posegnuti za posebnim načinima u službi iste“, poručio je na kraju ovaj kostarikanski svećenik koji, vjerujemo, može biti i primjer i inspiracija mnogima – od laika do klerika...
J.P., KT