sri, 18. veljače 2026. 08:11
Jedna od najneobičnijih križarskih vojni bio je Šesti križarski rat (1228.-1229.) tijekom kojeg je car Fridrik II. Hohenštaufovac mirnim putem dobio sveti grad Jeruzalem.
Rezultat je to ugovora Fridrika II. i egipatskog sultana al-Kamila sklopljenog 18. veljače 1229. Usto je dogovoreno desetogodišnje primirje.
Fridrik je uzeo naslov kralja Jeruzalema (već je nosio titule cara Svetog Rimskog Carstva, kralja Njemačke i kralja Sicilije) te Jeruzalemskom kraljevstvu (tada sa sjedištem u Akri) priopojio i Nazaret, Sidon, Jaffu i Betlehem. Muslimani su, pak, zadržali kontrolu nad Brdom hrama, džamijom Al-Aksa i Kupolom na stijeni. Židovima je ponovo bilo zabranjeno živjeti u Jeruzalemu.

Zanimljiv je i način kako je Fridrik uopće krenuo u križarski rat. Naime, 1220. papa Honorije III. okrunio ga je za cara, a Fridrik je obećao da će se pridružiti Petom križarskom ratu (1213.-1221.). Ipak, budući da je bio primoran učvrstiti svoju poziciju u Njemačkoj i Italiji, Fridrik je u Svetu zemlju poslao samo vojsku dok je on ostao u Europi zbog čega dolazi u sukob s papom, piše povijest.hr.
Kada je 1227. nasljednik Sv. Petra postao Grgur IX., Fridrik je odlučio održati obećanje te je s velikom vojskom isplovio iz Brindizija prema Akri. Međutim, putem je izbila epidemija i car se vratio kući.
S vremenom je pokrenuo Šesti križarski rat. Uvidjevši kako nema dovoljno vojske za ratovanje, a kamoli zauzimanje Jeruzalema, Fridrik se odlučio na diplomaciju. Sa sultanom al-Kamilom odmah je našao zajednički jezik (kasnije su se i redovno dopisivali). Fridrik je sultanu objasnio da su njegove zemlje u Europi u velikoj opasnosti te da mu samo veliki uspjeh u Svetoj zemlji može pomoći, a za to nema dovoljno vojske. S druge strane al-Kamil je priznao da je i on u problemima zbog ustanka pobunjenika u Siriji i Mezopotamiji. Zatim je sultan razglasio kako križarska vojska donosi veliku opasnost i da mora započeti s pregovorima. Ugovor između ova dva velika vladara potpisan je u Jaffi.
Fridrik je u ožujku 1229. u Svetom gradu okrunjen za kralja Jeruzalema, a u svibnju je napustio Svetu zemlju u koju se više nije vraćao. Ovaj uspjeh donio je Fridriku II. veliki prestiž i ugled u Europi.
Ostaje činjenica da je Šesti križarski rat jedini u kojem nije prolivena krv i kao takav zaslužuje posebno mjesto u srednjovjekovnoj povijesti.
Ž.I., KT