Istinita priča

Krštenje – jedini događaj kratka života


Korizma je povlašteno vrijeme u kojemu su se nekoć posebnim intenzitetom za krštenje pripremali katekumeni. Svoju uskrsnu noć, noć istinskog spasenja u krštenju, te samim time pritjelovljenje muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, doživjela je i ona – nazvat ćemo ju Anđela.

Piše: Josipa Prskalo

Malena Anđela začeta je u velikoj ljubavi svojih roditelja. Iščekivali su je s iskonskom radošću koju je moguće pronaći samo još kod djece. Tako je bilo sve do tog kobnog jutra – tri mjeseca prije predviđenog termina njezina rođenja. Anđelina mama Vera zbog jakog je krvarenja hitno odvezena u bolnicu...

Borba za život
U tom su, uz krvarenje, počeli i trudovi i njezina ju je majka počela rađati, što je, izgleda, samo milošću Božjom na kraju dobro prošlo. Malena je, nažalost kratko, bila izvan životne opasnosti. No, ubrzo se ispostavilo da Anđela nema dovoljno razvijene sve organe za samostalno funkcioniranje. Preslabo maleno srce, nerazvijena pluća i tko zna što još ne... Njezino tjelešce majka nije uspjela ni priviti na svoje grudi, a helikopter se već spremao za uzlijetanje i odvođenje Anđele u najbolju državnu bolnicu. Odmah je položena u inkubator i priključena na aparate, a za njezin mladi život skrbio se specijalni tim liječnika koji su davali sve od sebe. I tako je, skoro do večeri, reklo bi se, sve dobro funkcioniralo.

Na „drugoj strani“ – iako kilometrima daleko, ali mislima i molitvama i te kako blizu, sa strepnjom je vijesti o Anđeli pratio blizak obiteljski prijatelj Toma zajedno s Verinom rodbinom. Veru je poznavao već duže vrijeme. Njega je, eto, u to vrijeme životni put odveo u bogosloviju te se spremao postati svećenikom. On je još nakon samog poroda inzistirao da se odmah pozove svećenik i djevojčica krsti, no, kako se sve tako munjevito brzo izdogađalo, zbog šoka, stresa i brojnih drugih okolnosti, poglavito barijere jezika, to nije učinjeno. A kako je malena odmah po dolasku na svijet odvojena od roditelja, to im je bilo nemoguće naknadno učiniti budući da se majka, koja se još uvijek oporavljala od poroda, nalazila u drugoj bolnici udaljenoj dva i pol sata vožnje.

Tomina upornost
Sumrakom istoga dana Toma je dobio poruku da bebini organi polako otkazuju. To je bila kap koja je prelila čašu. Doslovno je inzistirao na tomu da se malena krsti. Uz pomoć Verine rodice, koja je također odigrala veliku ulogu u ovoj priči, vršio je pritisak da liječnici ili bilo tko drugi krsti Anđelu. Nije želio ni mogao dopustiti da mala duša izdahne prije nego li primi krst.

Svježe potkovan teološkim znanjem o sakramentima i s liturgijske i s pravne i dogmatske osnove, objasnio je da osoba koja će ju krstiti ne mora biti ni svećenik, ni katolik, ma ni vjernik, nego samo spremna to izvršiti u nakani Crkve. I tako se u svoj toj zbrci pojavio mladi liječnik spreman „obaviti“ krštenje.

Čudo!
Liječnik je sve radio prema Tominim uputama. U trenutku kada se približio inkubatoru sa špricom s vodom, aparati su pokazali da je njezino srce prestalo kucati, no, on je ostao odlučan u svojoj nakani da ju krsti. Plačući, ali i rasplakavši sve nazočne, krstio je malenu Anđelu. Samo što je završio riječi forme, djevojčičino srce opet je počelo kucati. Svjedoci tog događaja nisu mogli skriti radost, čuđenje i zaprepaštenost – sve istodobno, reklo bi se, kao ni Toma i obitelj kad im je javljeno što se upravo dogodilo.

Kada su mladi roditelji čuli što se zbilo, bez razmišljanja su pojurili prema toj bolnici, a i majci je prestalo krvarenje – sve se nekako poklopilo (čudni su putovi Božji, ne zaboravimo). Za njih svet čas nastupio je kada su je, napokon, primili u naručje i tako ostali neko vrijeme zabilježivši te trenutke fotografijom za uspomenu. Da, baš za uspomenu jer je malena Anđela na majčinim grudima oko dva sata poslije ponoći izdahnula.

Što je ostalo?
Što je ostalo – radost ili tuga? Zasigurno oboje, ali opet je radost prevagnula u vjeri dvoje mladih supružnika. Vjera je dala i daje snagu i nadu za budućnost u kojoj će se radovati svojoj dječici. Što je ostalo preminuloj? Anđeli je ostao vječni život. Ovozemaljski nije stigla ukaljati ni najmanjim grijehom, a onaj istočni joj je obrisan krsnom milošću. Što je ostalo Tomi i cijeloj obitelji? Za cijeli život ostao im je vjerni anđeo čuvar i zagovornik kod Oca – malena Anđela. Što je ostalo mladom liječniku? Ostalo mu je svjedočanstvo koje neće nikada moći zaboraviti, tko zna možda će njime i obraćati druge... Što je ostalo ovoj priči? Ostale su nejake riječi koje su ovaj nesvakidašnji istiniti događaj pokušale što bolje opisati; ostala su imena koja smo promijenili i dali im posebnu simboliku koju će znati razumjeti samo rijetki. Ono što je vrlo važno jest činjenica da je Anđelino rođenje urodilo mnogim plodovima vjere i iskrenim obraćenjima koja je njezina majka posvjedočila.