Piše: Tina Matić Ilić, Katolički tjednik

Prim. mr. sc. Jadranka Knežević, dr. med., specijalist je transfuzijske medicine te pročelnica Transfuzijskog centra Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Rođena je 25. rujna 1960. u Dobriču (Široki Brijeg). Srednju medicinsku školu završila je u Mostaru, Medicinski fakultet u Novom Sadu 1985. Specijalizaciju iz transfuzijske medicine uradila je u Zagrebu, magistrirala u Sarajevu i doktorski studij upisala u Splitu. Do posljednjeg rata radila je u Zenici jer se po završetku fakulteta nije mogla zaposliti u Mostaru. Početkom rata s obitelji je došla u Grad na Neretvi te počela raditi u Ratnoj bolnici koja je kasnije postala Sveučilišna klinička bolnica. Pročelnica je Transfuzijskog centra od 2011.

Kratka definicija

Krv je toliko važna za čovjeka i njegovo tijelo da postoji posebna znanost koja se bavi njezinim izučavanjem, a to je hematologija. Ona proučava stanični dio krvi od nastanka u krvotvornim organima, preko funkcija i života u cirkulaciji i tkivima, do propadanja ili utroška stanica tijekom obavljanja funkcija u organizmu.

„Krv je tekuće tkivo koje teče kroz krvne žile noseći kisik i hranjive tvari sa sobom. Odstranjuje ugljični dioksid i ostale štetne metaboličke proizvode“, podijelila je dr. Knežević kratku definiciju.

Glede sastava te crvene tekućine, on se dijeli na plazmu i krvne stanice. Krvna plazma je žućkasta tekućina, a najveći dio nje čini voda (oko 90%) u kojoj su otopljene različite organske i anorganske tvari. Među organskim tvarima najvažnije su bjelančevine plazme, albumini, globulini i faktori zgrušavanja krvi.

Svaka važna na svoj način

Svatko je manje-više čuo za krvne stanice, odnosno zrnca koja su važan pokazatelj stanja organizma pri vađenju svih krvnih nalaza. Dijelimo ih na eritrocite, leukocite i trombocite, i svaka vrsta tih stanica ima svoju ulogu i neizmjeran značaj.

Sugovornica Knežević pojasnila je kako su eritrociti crvene krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži. One nemaju jezgru te su po obliku udubljene. Njihova normalna vrijednost iznosi između 4 i 5 x 10¹². Dodala je i kako je najvažniji sastavni dio eritrocita hemoglobin koji daje crvenu boju krvi. S druge strane anemija ili slabokrvnost je bolest nedostatka tih stanica koje prenose kisik, a za njegov prijenos najodgovorniji je hemoglobin čija je normalna vrijednost za muškarce 140-180 g/l, a za žene 120-160 g/l.

„Leukociti su bijele krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima. Razlikuju se prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji. Normalna vrijednost je 3,5 do 9,5 x 10⁹ te imaju funkciju zaštite organizma“, kazala je liječnica koja je otkrila kako je leukemija bolest poremećenog stvaranja leukocita, odnosno bijelih krvnih stanica.

Treća vrsta krvnih stanica su trombociti ili pločaste stanice. Njihov vijek je svega pet do osam dana. Normalna vrijednost u ljudskom organizmu je 150-400 x 10⁹ i imaju ulogu u zgrušavanju krvi. Koagulopatije su oboljenja vezana za poremećaj u stvaranju trombocita.

Što znate o antitijelima?

Svaki odrastao čovjek u svome tijelu ima pet do šest litara krvi i iako je ona naizgled ista, krv se razlikuje, a o ono što je iznimno važno pri tome jesu krvne grupe. Ljudska krv podijeljena je u krvne grupe na osnovu prisutnosti ili odsutnosti određenih markera (ili antigena) na površini crvenih krvnih stanica.

„U AB0 sustavu postoje dva antigena: A i B antigen. Nastaju djelovanjem dvaju sustava gena koji se nalaze na raznim kromosomima. U plazmi osoba krvne grupe A, B i 0 su uvijek prisutna anti-B, anti-A, odnosno anti-A i anti-B antitijela (Kg 0), koja su po sastavu globulini (IgM za A i B i IgG za 0 grupu). U plazmi osobe krvne grupe AB nema antitijela“, pojasnila je prim. mr. sc. Knežević.

Dodala je i kako se ta antitijela stvaraju u krvi djeteta u dobi od tri do šest mjeseci, a prije toga se ne mogu dokazati, već se u serumu mogu naći antitijela majke. „Dakle, ukoliko bi se primatelju A, B ili 0 krvne grupe transfundirala inkompatibilna krv, došlo bi do reakcije brzog razaranja eritrocita unutar krvnih žila (teška hemolitička reakcija), s mogućim letalnim ishodom“, kazala je sugovornica.

A, B, AB, 0

„Geni A i B, pojednostavljeno rečeno, proizvode enzime koji potiču vezivanje određenih šećera na već postojeći antigen H pretvarajući ga tako u antigen A, B ili AB. To su antigeni uvijek dokazivi laboratorijskim testovima za određivanje krvnih grupa. Gen 0 ne proizvodi navedene enzime koji mijenjaju antigen H, tako da na površini eritrocita osoba krvne grupe 0 postoji samo nepromijenjen antigen H“, podijelila je s nama pročelnica Transfuzijskog centra u Mostaru.

Saznali smo i kako je za krvnu grupu A N-acetilgalaktozamin karakterističan šećer, dok je za krvnu grupu B karakteristična D-galaktoza. U krvnoj grupi AB su prisutni i jedan i drugi šećer.

U plazmi osoba krvne grupe A, B i 0 uvijek su prisutna anti-B, anti-A, odnosno anti-A i anti-B antitijela, koja su po sastavu globulini, a u plazmi osobe krvne grupe AB nema antitijela.

Osobe AB krvne grupe su univerzalni primatelji krvi, a osobe 0 krvne grupe, nasuprot tome – univerzalni davatelji jer na njihovim eritrocitima nema A ili B antigena. Važno je napomenuti da prilikom određivanja pogodnosti doze za pacijenta, veoma važnu ulogu ima i antigen D koji je jako imunogen i najbitniji u Rh sustavu krvnih grupa, te kemijski pripada bjelančevinama.

Oko 84% pozitivnih

Druga komponenta koja je važna je Rh faktor. „Rh faktor je specifičan protein koji se nalazi na površini eritrocita. Osobe koje ga imaju označene su kao Rh pozitivne, a one koje ga nemaju kao Rh negativne, a u populaciji ima 84% pozitivnih i 14% negativnih“, kazala je sugovornica dajući i određenu sliku o odnosu tih dviju skupina.

Nije izostavila ni priliku pojasniti što je to Rh senzibilizacija. „To je proces u kojem imuni sistem Rh negativne trudnice reagira na krv Rh pozitivna fetusa. Zadaća imunog sustava je štititi organizam od štetnih tvari. Kada tijekom prve trudnoće dođe do prodora fetalnih eritrocita u krvotok majke, njezin organizam prepoznaje to kao opasnost. Njezino tijelo reagira kao kod alergije i počinje stvarati antitijela kako bi se zaštitilo. Taj proces traje tjednima. Stvaraju se IGM antitijela koja su velika i ne mogu proći kroz placentu ka plodu te je on u prvoj trudnoći siguran. Međutim, jedanput formirana antitijela ne nestaju“, objasnila je liječnica koja je dodala i kako u idućim trudnoćama s Rh pozitivnim plodovima imuni sustav trudnice reagira na bebu kao na uljeza. Počinje stvarati IGG antitijela dovoljno malena da prođu placentu i uđu u fetalnu cirkulaciju oštećujući plod. Objasnila je kako ona razaraju fetalne eritrocite uzrokujući nastanak oboljenja nazvanog hemolitička bolest fetusa. Za senzibilizaciju trudnice dovoljna je sasvim mala količina fetalne krvi, tek oko 0,1 ml. Ipak, neke Rh negativne žene ne senzibiliziraju niti na velike količine fetalne krvi i tomu se ne zna razlog. Trudnica nema nikakvih simptoma te se senzibilizacija može dokazati samo specifičnim dijagnostičkim pretragama kojima se otkrivaju antitijela u njezinoj krvi. Prva trudnoća Rh negativne žene s Rh pozitivnim muškarcem ne nosi rizik po plod. Rizik za plod nastaje tek ako u prvoj i idućoj trudnoći nije provedena imunoprofilaksa!

Možeš li ti darovati krv?

Kako se 14. lipnja obilježava Svjetski dan darivatelja krvi, ne treba propustiti priliku za napominjanje koliko je darivanje važno i tko sve može darovati krv.

„Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja. Dob: od 18 do 65 godina, do 60 godina, ako krv daje prvi put, do 70 godina ukoliko tako odluči liječnik specijalist transfuzijske medicine. Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalno visini. Tjelesna temperatura: do 37°C;, krvni tlak: sistolični 100 do 180 mm Hg, dijastolični 60 do 110 mm Hg; puls: 50 do 100 otkucaja u minuti; hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L“, pojasnila je liječnica.

Muškarci, darivatelji pune krvi smiju dati krv do četiri puta godišnje, s razmakom između darivanja od tri mjeseca. Žene, darivateljice pune krvi, smiju dati krv do tri puta godišnje, s razmakom između darivanja od četiri mjeseca.

Oko 15% darivatelja se tijekom pregleda odbije. Oni mogu biti privremeno ili trajno odbijeni. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za darivateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za bolesnikovo zdravlje. Krv ne smiju davati osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje ili bi njihova krv mogla ugroziti bolesnikovo zdravlje. Krv ne smiju davati osobe koje boluju od akutne ili kronične bolesti, uzimaju antibiotike ili neke druge lijekove, neispavane osobe, osobe koje su na dugotrajnoj dijeti i osobe s rizičnim ponašanjem. Darivatelju koji je odbijen iscrpno se objasne razlozi zbog kojih ne može dati krv i daju mu se odgovori na sva pitanja vezna uz to. Pregled davatelja je poput preventivnog pregleda.

Za tri života

Krv je toliko važna za život čovjeka, a opet, mnogi ne znaju to sve do trenutka kada i sami zbog nedostatka postanu ugroženi. Ona je simbol života jer bez nje nema čovjeka, nema življenja. „Krv se ne može proizvesti umjetnim putem, nego ju mora dati zdrav čovjek kako bi je mogli dati bolesniku. Nerijetko imamo upite od ljudi koji su primali krv i zanima ih kako bi oni mogli darovati krv jer znaju da je ona lijek koji se ne može kupiti, a nema zamjenu. Krv se daruje“, objasnila je dr. Jadranka Knežević koja se za svoj poziv odlučila jer voli pomagati ljudima. Kaže kako oni koji rade takav posao pomažu ljudima svaki dan tko zna koliko puta, a da bolesnik toga nije ni svjestan. Dodaje kako je tražiti davatelja krvi svaki dan iznova mukotrpan posao. „Od davatelja uzmemo krv, napravimo tri pripravka, tri lijeka (koncentrat eritrocita, koncentrat trombocita i svježe smrznutu plazmu) i tri života spasimo. Spasiti život  je osjećaj koji ne mogu opisati. Sretna sam što radim ovaj posao“, kazala je liječnica.

I gledajući sve to, upoznajući tu crvenu tekućinu koja život znači, samo se objasni kako je spasiti život tako lako, jednostavno. Spasiti, ne jedan, nego tri života može svatko tko je spreman dati djelić sebe za druge. Zato daruj krv i spasi život!

Nasljeđivanje krvne grupe

Svaka osoba nasljeđuje dva gena AB0, po jedan od svakog roditelja. Geni A i B su dominantni, a 0 gen je recesivan. Osobe koje su naslijedile od roditelja gen A i 0, odnosno gen B i 0, zovu se heterozigoti, dok osobe koje su naslijedile dva A ili dva B gena predstavljaju homozigote. I jedni i drugi na svojim eritrocitima imaju antigen A, odnosno B.

Npr., roditelji heterozigoti za gen A, otac A0 i majka A0, mogu imati djecu krvne grupe A ili  0. U slučaju roditelja heterozigota A0 i B0, djeca mogu imati krvne grupe A, B, AB i 0. Kod homozigotnih roditelja, npr. u kombinaciji AA i BB, djeca mogu biti A, B, ili AB, a nikako 0 krvna grupa.