Lijepa tradicija mise u zoru


U nekim krajevima svijeta sačuvala se tradicija slavljenja mise u zoru na Uskrs kada su žene i učenici pohodili Isusovu grobnicu gdje ga nisu zatekli jer je uskrsnuo.

Prema Evanđelju, Isus je umro u petak i treći dan uskrsnuo. Ne spominje se točno vrijeme kada je Isus uskrsno, ali je već napustio grobnicu kada su tamo došle žene i učenici.

"Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: 'Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam'“ (Mt 28,1-7).

Stoljećima je Crkva obilježavala ovu svetkovinu na mnogo različitih načina. U početku su se kršćani okupljali na noćnom bdijenju kada su se obavljala krštenja i mnogo se čitalo. Liturgija je počinjala usred noći i završavala slavljenjem mise kada su se u zoru, počinjale pojavljivati prve zrake sunca.

Vremenom je uskrsno bdijenje skraćeno i pomjereno na subotu navečer. Ipak, neka mjesta su se vratila nekadašnjem običaju slavljenja mise u zoru kako bi se zajednica mogla poistovjetiti s učenicima koji su u ranim jutarnjim satima otišli do Isusove grobnice.

U nekim zemljama čak postoji i tradicija da u zoru zvone crkvena zvona najavljujući Isusovo uskrsnuće.

Simbolika ove tradicije je vrlo jasna, slavi se uskrsnuće Sina - istinskog Svjetla Svijeta upravo u trenutku kada sunčeve zrake počnu tjerati tamnu noć, prenosi Aleteia.

KT