„Makljen je u svoje krilo smjestio Gmiće. A kada dođete u Dediće, dio Gmića i pogledate južno prema Prozoru i dalje prema Vranu, Čvrsnici i Prenju osjećate se tako sigurno i moćno. A kako i ne bi kada vam Makljen čuva leđa, a horizont se širi daleko tako da vidite skoro cijelu Ramu okruženu gorjem i planinama. Tu u Dedićima naišli smo na jednu neobičnu priču o čovjeku koji je strastveni ljubitelji i sakupljač različitih starina. O kome i o čemu se tu radi?“, piše ramski.vijesnik.ba.

Josip Zadro, a u Rami poznatiji po svom nadimku Koke već godinama neumorno skuplja različite stare predmete te je od njih sačinio pravi muzej. Sve  je počelo prije sedam godina. Josip je radio u Dubrovniku i svaki vikend je stizao na Gmiće. Nije mogao zamisliti da ne dođe u svoju Ramu. Upravo iz te ljubavi započeo je prikupljati različite alate, predmete za kućnu upotrebu i sve ono što je obilježavalo nekadašnji život Rame.

„Pri samom dolasku kod Josipa odmah osjetite onaj izraziti domaćinski duh Ramljaka. Taj osmijeh dobroćudnosti odmah vas potakne da zaboravite se probleme i kada uđete u konobu sa stotinama muzejskih izložaka zaronite u prošlost. Počnete osjećati miris žita, tek pečene pogače ispod sača, začujete zvono vođe stada, začujete zvuk oštrenja kose, dozivanje 'stopanjice' da je pita gotova, zamirišete tek samljevenu kavu, popijete gutljaj mlaćanice tek izlivene iz stapa“, piše Ramski vjesnik

„Volim ovaj svoj kraj te sam jednostavno počeo prikupljati različite stare alate, ratilo i sve ono što su naši stari upotrebljavali u svom životu i radu. Kada su susjedi i prijatelji čuli da prikupljam te stvari počeli su sami donositi ono što imaju. Čuvao sam to u svom podrumu. Kad sam sagledao koliko se toga prikupilo odlučio sam izgraditi posebnu prostoriju gdje ću to sve izložiti“, opisuje Koke kako je sve počelo.

Kada se uđe u konobu za oko zapadnu stotine i stotine izložaka kojima je našao posebno mjesto.

„Evo ovo sam danas dobio. Hvala prijateljima koji su mi ovo donijeli. Kada dobijem neki predmet najprije ga očistim i pokušavam zaštititi, a onda mu nađem mjesto na nekoj od polica na zidu. Postaje mi problem što mi je već poodavno nestalo mjesta da to sve izložim, ali se ne bojim tog problema. Sve će se to riješiti“, rekao je Josip koji u svojem kolekcionarskom poslu ima podršku obitelji, susjeda i svih onih koji ga poznaju.  Stoga je njegova konoba postala mjesto brojnih susreta, okupljanja prijatelja, rođaka i susjeda. On je jednostavno sretan kada ljudi dođu i vide ono što je sačuvao od propadanja i zaborava.

Većinu svog slobodnog vremena provodi u konobi pa čak i prespava u njoj. Kako reče, tu se nekako najbolje odmori. Koke je u ovom svom poduhvati više nego skroman. Za njega je to sitnica kojom je želio oteti iz zaborava mukotrpnu i važnu prošlost.

„Hvala svima koji su mi dali bilo koji predmet i bit će mi drago da dođu i vide kako čuvam te stvari. Pozivam i one koji imaju kakvih starih alata i drugih predmeta koje su koristili naši stari i ne znaju što će s njima da se jave pa ćemo ih sačuvati ovdje s ostalima“, poručio je Koke.

Nitko ne bi mogao ni naslutiti da se ovakav mali muzej nalazi na Gmićima. Sreća je da postoje još ovakvi ljudi koji vole i cijene sakupljački duh. Koke ima i čitavu kolekciju različitih znački. Saznali smo da jedan od njegovih susjeda ima kolekciju upaljača od oko dvije tisuće uzoraka.

Što na kraju reći nego dođite na Gmiće i svratite kod Josipa Zadre Koke te pogledajte tu kolekciju starina, osjetite duh nekadašnjeg života i ponesite odatle duh pozitivizma. A svi koji imaju neki stari predmet javite se Josipu, on će se obradovati.

KT