Nasilje nad djecom u porastu


Tužna stvarnost je kako su kada se oružje potegne, najranjivija skupina djeca. Premda postoje brojni različiti načini narušavanja dječjih prava, ipak se najviše strahota događa u ratu.

Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Potaknuti porastom broja dječjih žrtava na Bliskom istoku, Ujedinjeni narodi su 1982. odlučili 4. lipnja posvetiti djeci žrtvama agresije te proglasiti Međunarodni dan nevine djece, žrtava agresije, a na temelju Konvencije o pravima djeteta.

Više od polovice djece iskusi nasilje

Ovaj međunarodni dokument, usvojen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989., sadrži standarde koje svaka država potpisnica mora jamčiti djetetu. Prava koja se njime promoviraju su: građanska, ekonomska, socijalna, kulturna i politička, a sama konvencija je izričita u tome da dijete ne smije trpjeti bilo kakvu vrstu diskriminacije. „U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta“, navedeno je u 3. članku prvog dijelaKonvencije.

Prema ovom dokumentu, dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina i ona je pod zaštitom države koja joj mora omogućiti sva prava bez obzira na dob, spol, rasu ili bilo koje opredjeljenje.

Konvencija je revolucionarna jer ju je ratificirao najveći broj država i obvezujućeg je karaktera. Ipak, djeca su i danas ugrožena kategorija društva.

Prema statistici World vision organizacije, više od polovice djece jednom godišnje iskusi neku vrstu nasilja; 186 milijuna ih je iskorišteno za težak rad; a 28 milijuna je registriranih slučajeva obiteljskog nasilja.

Iako nasilje ima mnoge oblike, šest je najčešćih načina povrjeda dječjih prava, i to: novačenjem i korištenjem djece u ratu, ubojstvom, seksualnim nasiljem, otmicom, napadom na škole i bolnice te uskraćivanjem humanitarnog pristupa.

Djeca u oružanim sukobima

Nažalost, u svijetu postoji mnogo djece na čije sudbine ova Konvencija želi skrenuti pozornost. Nisu to samo djeca ubijena u ratovima, već i djeca koja su ranjena, natjerana boriti se u sukobima i/ili ona koja su izgubila članove obitelji. Međutim, ovo su samo izravne i vidljive posljedice rata na životima djece. Brojne su druge povrjede prava poput pristupa hrani, i gladi koja ugrožava kvalitetu života. Također, mnogo njih je lišeno obrazovanja što se kasnije može negativno odraziti na njihovu egzistenciju. U ratu se vrši i nasilje koje ostavlja posljedice na mentalno zdravlje djece i, mada teško zamislivo, s ovakvim poteškoćama se danas milijuni djece diljem svijeta svakodnevno susreću.

Konvencija o pravima djeteta, iako vrlo važan dokument, nije rezultirala napretkom na polju zaštite djece u ratom pogođenim područjima. Tisuće dječaka i djevojčica svakodnevno biva ubijeno ili ranjeno u oružanim sukobima. Nekima od njih dano je i oružje, poput djeci u Kongu i drugim afričkim državama.

U tom kontekstu, svijet je 25. svibnja 2022. mogao svjedočiti strašnom masakru kada je naoružani 18-godišnji napadač ubio 19-ero djece i dvoje učitelja u osnovnoj školi u južnom Texasu.

Govoreći o povrjedi prava djeteta općenito, istraživanje Ministarstva zdravlja SAD-a iz 2019. pokazuje kako godišnje u prosjeku 1 840 slučajeva zlostavljanja djece rezultira fatalno, što znači da dnevno život izgubi petero djece, a ta brojka je u porastu.

To je tema kojom se bave različite organizacije koje se bore za prava djece, a čija je pozornost trenutačno najviše usmjerena na Ukrajinu.

Međunarodna organizacija Save the children (Spasi djecu) procjenjuje kako je u Ukrajini u devet tjedana rata raseljeno oko 2,5 milijuna djece, a ubijeno više od 500. Rođeno je više od 63 000 djece čije će mentalno zdravlje zauvijek trpjeti posljedice sukoba.

Koliko je rat općenito teška tema, kazuje i činjenica kako se o posljednjem na prostoru bivše Jugoslavije govori žustro i poslije gotovo tri desetljeća. Što se tiče stradale djece, ono što znamo je da je mnogo beba bilo napušteno u bolnicama i sirotištima jer su to bila „djeca mržnje“, pa su neka od njih usvajana samo izvan granica BiH, a način njihova začeća je postao dokaz počinjena zločina. Osim toga, Ujedinjeni narodi su procijenili kako je povrjeda prava djece registrirana i u novačenju mlađih od 18 godina te su došli do brojke od 4 do 5 tisuća djece koja su se borila u ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Mnogo njih je i ubijeno pa se na dan obilježavanja njihova ubojstva iznova susrećemo s tužnim sudbinama roditelja.

No, razvidno je da više pozornosti ipak privlači javna rasprava o broju ubijene djece, poglavito u Sarajevu. Prema podatcima Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, u glavnom gradu ubijeno je 1 601 dijete, a ako promatramo podatke Istraživačko-dokumentacijskog centra i prema informacijama koje je u medijima iznio direktor ovoga centra Mirsad Tokača, taj broj je 711. Prema podatcima istog centra, u ratu u BiH od 1992. do 1995. ubijena su 3 372 djeteta.

Međutim, teško je pričati o brojkama, a još teže se prisjećati jer je i jedan izgubljen život znak da smo podbacili, posebice ako je riječ o životu djeteta.

Prava djeteta prema kršćanskom nauku

Iako se Crkva ne slaže sa svim zaključcima Skupštine UN-a, poput legalizacije rastave braka, promicanja pobačaja u svrhu planiranja nataliteta i sl., crkveni dokumenti su uvijek preuzimali društvena dostignuća kada je riječ o ljudskim pravima i slobodama sukladno kršćanskom nauku. Jer, poštovanje ljudskih prava je poštovanje samog Boga u čijim očima svaki čovjek ima vrijednost. U Bibliji se posebice očituje vrijednost djece kojima je Bog podario unutarnju spoznaju i u njihova usta stavio riječi hvale: „A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču: 'Hosana Sinu Davidovu'…“ (Mt 21,15).

Sam Krist uči kako djeci trebamo služiti jer su oni „predstavnici“ kraljevstva nebeskog. Njegov pristup djeci mijenja ulogu djeteta u religijskom načinu razmišljanja jer Isus ih stavlja u središte pozornosti te kaže: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 28,40). Stav Crkve je, dakle, jasan. Sveta Stolica podupire Konvenciju te nikakav oblik nasilja nad djecom ne može biti opravdan.

Može se zaključiti kako su unatoč naporima civilnog sektora, ali i Crkve, dječja prava svakodnevno ugrožena, stoga na Međunarodni dan nevine djece, žrtava agresije možemo se barem prisjetiti milijuna djece koja pate diljem svijeta i nastojati pridonijeti zaštiti njihovih prava te se boriti protiv svakog oblika nasilja nad njima.