Uto, 01. Siječanj 2019. 11:06
Na današnji dan 1. siječnja 2001. umro je jedan od najvećih hrvatskih glumaca Fabijan Šovagović, jedan od najvećih hrvatskih glumaca...
Ostvario je brojne dojmljive uloge različitih karaktera, a hrvatski narod ga osobito pamti po dirljivoj i nezaboravnoj pjesmi Ne dirajte mi ravnicu koju je snimio sa Zlatnim Dukatima u najtežim danima rata u jeku strašne i okrutne srbijanske agresije na njegove Slavoniju i Hrvatsku.
Fabijan Šovagović rođen je 1932. kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji Josipa i Tonke Šovagović, a odrastao je u slavonskom selu Ladimirevcima nedaleko Valpova. Srednju školu građevinskoga smjera završio je u Osijeku. Već je kao srednjoškolac glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima , a potom i u omladinskom KUD-u Milica Križan u Osijeku. Studij glume polazio je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1957.
Šira publika pamti ga prema brojnim filmskim ulogama. Prvi put na filmu se okušao 1957. u Hanžekovićevu ostvarenju Svoga tela gospodar.
Slijedile su, a spomenimo samo najzapaženije od 120 filmskih uloga, one u Brezi, u Imam dvije mame i dva tate, Lisicama, Mećavi, Ritmu zločina, Seljačkoj buni, Novinaru... Posebno poglavlje Šovagovićeve umjetničke biografije pripada televiziji. Dao je iznimne uloge u ponajboljim tv serijama: Kuda idu divlje svinje, Prosjaci i sinovi, Velo misto.
Fabijan Šovagović bio je glumac velikog raspona, svestran i izražajan. Podjednako je snažno dočaravao likove iz svih društvenih slojeva. Kako piše narod.hr najčešće su to bili osobenjaci i introvertirani ljudi snažne osjećajnosti. Njegovim odlaskom zatvoreno je veliko poglavlje hrvatske dramske umjetnosti.
Malo je tko imao toliko osobnosti i toliko sposobnosti preobrazbe istodobno, da svaki lik igra drukčije, a u biti isto, s dušom, onako – šovagovićevski.
U vrijeme brutalne agresije na njegovu Slavoniju snimio je jednu od najdirljivijih pjesama nastalih u Domovinskom ratu Ne dirajte mi ravnicu. Njegovo tankoćutno biće, široka hrvatska slavonska duša i ljubav prema domovini nije moglo podnijeti neprijateljsko diranje Ravnice. Od moždanog udara koji je tada doživio snimajući u neposrednoj blizini fronte, nije se nikada oporavio.
Na posljednji ovozemni počinak otpratili su ga u hrvatsku grudu zemlje na Mirogoju Zlatni Dukati upravo tom pjesmom.
KT