«Ne dirajte mi ravnicu» Fabijana Šovagovića


Na današnji dan 1. siječnja 2001. umro je jedan od najvećih hrvatskih glumaca Fabijan Šovagović, jedan od najvećih hrvatskih glumaca...

Ostvario je brojne dojmljive uloge različitih karaktera, a hrvatski narod ga osobito pamti po dirljivoj i nezaboravnoj pjesmi Ne dirajte mi ravnicu koju je snimio sa Zlatnim Dukatima u najtežim danima rata u jeku strašne i okrutne srbijanske agresije na njegove Slavoniju i Hrvatsku.

Fabijan Šovagović rođen je 1932. kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji Josipa i Tonke Šovagović, a odrastao je u slavonskom selu Ladimirevcima nedaleko Valpova. Srednju školu građevinskoga smjera završio je u Osijeku. Već je kao srednjoškolac glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima , a potom i u omladinskom KUD-u Milica Križan u Osijeku. Studij glume polazio je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1957.

Šira publika pamti ga prema brojnim filmskim ulogama. Prvi put na filmu se okušao 1957. u Hanžekovićevu ostvarenju Svoga tela gospodar.

Slijedile su, a spomenimo samo najzapaženije od 120 filmskih uloga, one u Brezi, u Imam dvije mame i dva tate, Lisicama, Mećavi, Ritmu zločina, Seljačkoj buni, Novinaru... Posebno poglavlje Šovagovićeve umjetničke biografije pripada televiziji. Dao je iznimne uloge u ponajboljim tv serijama: Kuda idu divlje svinje, Prosjaci i sinovi, Velo misto.

Fabijan Šovagović bio je glumac velikog raspona, svestran i izražajan. Podjednako je snažno dočaravao likove iz svih društvenih slojeva. Kako piše narod.hr najčešće su to bili osobenjaci i introvertirani ljudi snažne osjećajnosti. Njegovim odlaskom zatvoreno je veliko poglavlje hrvatske dramske umjetnosti.

Malo je tko imao toliko osobnosti i toliko sposobnosti preobrazbe istodobno, da svaki lik igra drukčije, a u biti isto, s dušom, onako – šovagovićevski.

U vrijeme brutalne agresije na njegovu Slavoniju snimio je jednu od najdirljivijih pjesama nastalih u Domovinskom ratu Ne dirajte mi ravnicu. Njegovo tankoćutno biće, široka hrvatska slavonska duša i ljubav prema domovini nije moglo podnijeti neprijateljsko diranje Ravnice. Od moždanog udara koji je tada doživio snimajući u neposrednoj blizini fronte, nije se nikada oporavio.

Na posljednji ovozemni počinak otpratili su ga u hrvatsku grudu zemlje na Mirogoju Zlatni Dukati upravo tom pjesmom.

KT